I muškarci idu na botoks: Da, ali kasno navečer, da nitko ne zna, bez slikanja molim…

Muškarci sve češće sjedaju u estetske stolice – ali još uvijek potiho. Dok su kozmetički i estetski tretmani odavno izašli iz ženskih okvira, kod muškaraca su i dalje obavijeni velom diskrecije. Kasnovečernji termini, slobodni dani nakon zahvata i stroga zabrana fotografija „prije i poslije“ – to je realnost o kojoj smo razgovarali s dr. med. dent. Danijelom Luburić.

„Definitivno ne dolaze samouvjereno kao da idu na frizuru, daleko smo još od toga“, kaže dr. Luburić na početku razgovora. „U 99 posto slučajeva traže termine što kasnije navečer, kad nema drugih pacijenata. Često uzmu i nekoliko dana godišnjeg odmora ako postoji mogućnost crvenila ili hematoma. Žele da sve prođe neprimjetno.“

Diskrecija je, čini se, ključna riječ muške estetike.

Šifra za botoks: „Mogu li kod vas na čišćenje lica?“

Iako vrlo dobro znaju da nisu u kozmetičkom salonu, mnogi muškarci prvi kontakt započinju – oprezno.

„Često se naručuju s pitanjem mogu li kod nas napraviti čišćenje lica, iako znaju da radimo injektibilne estetske tretmane. To je zapravo šifra za konzultacije“, objašnjava doktorica.

Kroz razgovor, dodaje, polako se otvara prava tema.

„U tim konzultacijama shvatim da žele popeglati bore. Botoks je najtraženiji tretman kod muškaraca, ali dok dođemo do te riječi, moramo probiti led. Najveći strah im je da će izgledati začuđeno ili ‘zaleđeno’. Kad im objasnim da će izgledati samo odmornije i svježije, odluče se – i na kraju budu oduševljeni.“

Tretman za koji kažu: „Zašto mi ovo nitko nije rekao ranije?“

Iako je botoks najčešći izbor, nije jedini.

„Postoji tipičan muški tretman i to je definitivno botoks. Ali kod muškaraca u četrdesetima, kada razina kolagena počne padati i lice dobije umoran, sivkast ton, preporučujem mikronidling, odnosno dermapen“, kaže dr. Luburić.

Reakcije su, tvrdi, gotovo uvijek iste. „Dobiju svježinu i jedrinu kože. I to je tretman nakon kojeg mi često kažu: ‘Zašto mi ovo nitko nije rekao ranije?’ Rado mu se vraćaju.“

Zanimljivo je da najveći pritisak ne dolazi iz kuće – nego iz društva.

„Definitivno im je veći tabu reći prijateljima nego partnerici“, ističe doktorica. „Partnerice su te koje ih često i potiču na tretmane. Moje redovite pacijentice znaju reći: ‘Dovest ću i muža, samo da ga nagovorim.’“

A kada suprug jednom „probije led“?

„Na kraju bude presretan i zahvalan partnerici. Prijatelji najčešće ni ne primijete što je točno napravljeno. Vide da izgleda bolje, svježije, ali kod muškaraca to nikad ne radimo prenaglašeno.“

Drugim riječima – cilj je poboljšanje bez otkrivanja tajne.

Danas i prije deset godina: pomak postoji, ali šapat ostaje

Usporedba s razdobljem od prije deset godina pokazuje pomak, ali ne i potpunu promjenu mentaliteta.

„Prije deset godina gotovo nijedan muškarac nije ni pomišljao na estetske tretmane. Danas pomišljaju, dolaze i rade ih. U tom smislu je napredak velik“, kaže dr. Luburić.

No stigma još nije nestala. „I dalje, pogotovo u našoj sredini, ne žele da se zna. Boje se ismijavanja, još uvijek postoji percepcija da je to ‘rezervirano za žene’.“

Unatoč svemu, broj muških pacijenata raste iz mjeseca u mjesec.

„Imam puno muških pacijenata koji su redoviti i oduševljeni rezultatima. Kažu da izgledaju odmorno i svježe, a da nitko ne primijeti da su nešto radili. Nisu izobličeni, ništa nije pretjerano.“

Jedino što se ne mijenja su zahtjevi za diskrecijom.

„Kasnovečernji termini, da nikoga nema u čekaonici, da se ne rade fotografije prije i poslije. To i dalje poštujem. Oni će napraviti tretman, vidjeti da im čini dobro za lice i samopouzdanje – ali da se to ne zna. Da ostane u četiri zida.“

Nova muškost, stara pravila šutnje

Muškarci danas žele izgledati bolje i osjećati se bolje. Spremni su ulagati u sebe, brinuti o koži i ublažiti tragove umora. No dok su žene odavno normalizirale estetske zahvate, muškarci još uvijek biraju – tišinu.

Doći će. Napravit će. Vratit će se.

Ali, kako kaže dr. Danijela Luburić, neka ostane među nama.