Dinamovo proljeće i trenerska lutanja: Kako su kriteriji za klupu postali velika nepoznanica?

Proteklih tjedana, pa i mjeseci, neprekidno se valja nezadovoljstvo dinamovih navijača prema instituciji trenera Marija Kovačevića. Artikulirano je više preko gnjevnih vapaja i žalopojki na društvenim mrežama, nego skandiranjem na tribinama, što naravno ne čudi, s obzirom na to da se zna kako je baza koja je iznjedrila Dinamovo vodstvo upravo – navijačka. Kako bi onda primjerice bučni maksimirski Sjever mogao protiv svojih proljećarskih idola uz koje je stao kada se rušilo “jednoumlje”, a nadirala dugo čekana demokratizacija.

A kako se to, otkad je Dinamovo proljeće preuzelo upravljanje klubom – od ožujka 2024., uopće biraju Dinamovi treneri, koji su to kriteriji i obrasci po kojima “proljećari” odlučuju o tako važnoj figuri kluba?

Najbolje je krenuti od posljednjeg Dinamovog trenera, ovoga koji je sada na udaru, a kojega je osobno odabrao Zvonimir Boban. Vratimo se stoga načas u ljeto 2019. godine, kada je upravo Boban dobio angažman u sportskom sektoru Milana, uz legendarnog Paola Maldinija.

Boban je u Milanu tada zatekao trenera Marca Giampaola, prethodno trenera Sampdorije, Empolija, Cremonesea, Brescije… i još nekih manjih talijanskih klubova, u svakom slučaju značajno manjih od Milana.

Boban je odmah, u startu bio skeptičan prema Giampaolu, pa smo pronašli jedan citat iz Sportskih novosti, u kojemu on već prije utakmice prvog kola talijanske lige otvoreno sumnja u vlastitog trenera.

– Nismo dobri. Giampaolo nikako da shvati što je Milan, kakvu igru trebamo preferirati i kako najbolje iskoristiti igrače koje imamo – komentirao je Boban.

Milan je u prvom kolu u Udinama bio poražen 0:1, a zatim je u sljedećih pet kola imao još tri poraza, a Boban ga je smijenio unatoč pobjedi u gostima kod Genoe u 7. kolu, kategorički tvrdeći: “Giampaolo nije trener za Milan.” Nakon Giampaola, Milan je angažirao trenera Stefana Piolija i postao prvak tek 2022. godine. Kada Bobana već davno više nije bilo u Milanu.

Što onda zaključiti iz ove direkorsko-trenerske sekvence, nego samo jedno – da je dugo “neigranje” u klubu možda ostavilo traga na Bobanovoj upravljačkoj formi. Naime, ako Marco Giampaolo, zvijezda malih talijanskih klubova, po Bobanovoj viziji nije bio trener za Milan, kako je onda dovraga bivši trener Slavena Belupa, Varaždina i Međimurja procijenjen kao kalibar za Dinamo!? Koristi li najbolje Kovačević igrače koje Dinamo ima?

Idemo dalje: Kovačevićev prethodnik na klupi Dinama bio je Sandro Perković – trener/vatrogasac koji nikada prije nije vodio niti jedan prvoligaški klub, prije njega plave je vodio talijanski pustolov Fabio Cannavaro, a prije njega Nenad Bjelica, čiji je drugi mandat u Dinamu bio neuspješan. Svu tu trojica trenera iznjedrilo je Dinamovo proljeće, tada predvođeno Velimirom Zajecom, poduprto navijačkim zanosom Bad Blue Boysa i neskriveno naslonjeno na stranku Možemo!. Tri pokušaja, tri trenerska promašaja. Četvrti, Bobanov Kovačević, davno je dobio navijački palac dolje, unatoč dvostrukoj kruni.

I sada dolazimo do ključnog detalja ove priče, onoga koji otkriva svu podkapacitiranost Dinamovog vodstva i lišenosti svake vizije: trener kojega su “proljećari” potjerali u rujnu 2024., Sergej Jakirović, već drugu sezonu hit menadžer Hull Cityja, u kolovozu 2026. proglašen je trenerom mjeseca u najjačoj ligi svijeta, engleskoj! Pokraj slavnih, trofejnih trenera Xabija Alonsa, Artete, Emerija, Maresce… – Englezi su izabrali Hrvata Jakirovića!

Onaj Jakirović koji je u ožujku 2024. Dinamo doveo među 16 najboljih u Konferencijskoj ligi, a u svibnju 2024. Dinamu i “proljećarima” donio dvostruku krunu – četiri mjeseca kasnije bio je potjeran iz Maksimira; ne zbog 2:9 protiv Bayerna u Münchenu, nego samo zato što je bio “ostavština bivše uprave”, one koju je vodila Vlatka Peras, nekada bliska Mamićeva suradnica.

U tadašnjoj eri sveopćeg maksimirskog provjetravanja svega što je nekada služilo “jednoumlju” zapravo su Jakiru samo čekali neki krivi korak. I onda dočekali München; jedan neugodan i bolan, ali dugoročno rezultatski posve beznačajan poraz. Primjerice, ni blizu težine onog famoznog Kovačevićevog potopa u Stavangeru. Koji je Dinamu uskratio plasman u Ligu prvaka, natjecanje u koje ga je posljednji put odveo, tko drugi nego – Sergej Jakirović. Trener koji će uskoro moći birati klub u Engleskoj, u Dinamu je olako bio prekrižen. Bez pravoga, istinski poražavajućeg povoda.

Zaključak cijele priče? Kada se u Dinamu, prije ili kasnije, bude odlučivalo o sudbini Marija Kovačevića i vijećalo o novom treneru, dinamovog navijača može samo prožimati snažan osjećaj strepnje i tjeskobe.