VJEŠALA, MLIN, TOMBULA Uz glazbu, retro igre i oslikavanje lica proslavljeno 30 godina Dječjeg odjela

U Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grada obilježeno je 30 godina rada Odjela za djecu i mlade, poznatijeg kao Dječji odjel. Uz glazbu, retro igre i oslikavanje lica, proslava je okupila najmlađe, ali i probudila nostalgiju kod svih onih koji su upravo ondje proveli dio svojeg djetinjstva.

Mjesto odrastanja, prijateljstava i prvih simpatija

U uvodnim govorima prisutni su se prisjetili početaka rada Odjela, koji je 1996. godine uselio u prostor u kojem se nalazi i danas. U poslijeratnim godinama, kada su tragovi rata još bili vidljivi u svakodnevici, knjižnica je za brojne mališane bila mnogo više od mjesta za posudbu knjiga. Bila je mjesto druženja, sklapanja prijateljstava i prvih simpatija, ali i prostor u kojem su se održavale brojne radionice.

Tijekom protekla tri desetljeća Dječji odjel ostao je mjesto na kojem djeca otkrivaju nove svjetove, razvijaju interese i stvaraju uspomene koje nose sa sobom i u odraslu dob.

Gitare, retro igre i šljokice

Za glazbeni dio programa pobrinuli su se članovi udruge Glazbene niti ljubavi, koji gitaru uče svirati po sluhu.

Druženje se potom nastavilo u prizemlju knjižnice, gdje su djecu čekale retro igre poput vješala, križić-kružića, mlina, tombole, igre Spoji 4, Čovječe, ne ljuti se i Monopolya. U prostoru Dječjeg odjela najmlađi su mogli ukrasiti lice različitim uzorcima, bojama i šljokicama.

Knjižnica je bila ispunjena dječjim smijehom, a prizori igre i veselja vratili su nas u vlastite dane provedene upravo na ovom odjelu.

Knjige, radionice i uspomene iz djetinjstva

Gotovo da nema knjige koju nismo pročitali, radionice na kojoj nismo sudjelovali ili kutka knjižnice koji nam nije ostao u sjećanju. Posebno pamtimo radionice stranih jezika, poput španjolskog, uz koji smo učili i španjolske plesove, te engleskog jezika. Upravo smo ovdje prvi put imali priliku koristiti računalo, a jedan od najtežih trenutaka bio je kada bi knjižničarka rekla da je došao red na nekoga drugoga.

Knjižničarke, naše „tete”, bile su puno više od osoba koje su nam preporučivale knjige. S obzirom na to koliko smo vremena provodili u knjižnici, zajedno sa svojim malim prijateljima, postale su važan dio našeg odrastanja.

Danas se na istom mjestu igraju neke nove generacije djece, u vremenu u kojem knjižnice nastoje zadržati njihovu pažnju unatoč sve većem utjecaju interneta i digitalnih tehnologija. Za razliku od našeg djetinjstva, kada su knjige, društvene igre i druženja uživo bili dio svakodnevice, današnji su izazovi nešto drukčiji.

Ipak, jedno se nije promijenilo – Dječji odjel i dalje je mjesto susreta, učenja, igre i stvaranja uspomena. A nama koji smo ondje odrastali, dovoljno je bilo čuti dječji smijeh i vidjeti poznate igre da se barem nakratko vratimo u vrijeme kada je odlazak u knjižnicu bio jedna od najljepših malih avantura.