[VIDEO/FOTO] Testirali smo javni WC o kojem svi bruje: Platili smo 4 eura, prošli okretnu barijeru i zamalo ostali bez ruku

Ušli smo u javni WC kao obični građani, a izašli kao ljudi koji su spremni napisati tehnički elaborat o javnom toaletu. Novi WC u Ulici Marojice Kaboge privukao je pažnju, pa smo odlučili provjeriti – što točno dobivate za svoja 2 eura?

Krenimo redom. Već na samom ulasku dogodio se gaf broj jedan. Platili smo ulaz u – muški WC.

Kartica je uredno teretila 2 eura, mi smo uredno shvatili da smo, unatoč svim životnim iskustvima, upravo platili pogrešan WC. No, nema veze. Idemo u onaj koji nam pripada.

Još 2 eura.

Ukupno: četiri eura i još nismo obavili ono zbog čega smo došli. A onda – prepreka.

Na ulazu nas dočekuje visoka okretna barijera kroz koju se treba provući. Mi nismo baš u kategoriji „fitnes influencer”, a uz sebe imamo i torbu, pa je ulazak vrlo brzo prerastao u timski sport.

Ako dobro slušate video, možete čuti i zaposlenika koji nas, zajedno s torbom i našom narušenom čašću, gura kroz prolaz. Ulazak: dramatičan. Toalet: konačno pred nama.

Dizajn? O ukusima se ne raspravlja

Dizajn možemo komentirati isključivo subjektivno. Nama se boje sviđaju. Netko drugi će možda reći da mu se ne sviđaju. I to je sasvim u redu. Ali kod javnog WC-a ipak je puno važnije pitanje: radi li?

Sam prostor je prostran, otprilike kao i drugi prosječni javni toaleti u gradu. Na prvi pogled izgleda čisto, ali ne možemo baš reći da smo imali osjećaj da je netom izašao iz ruku čistačice.

Zato smo, za svaki slučaj, poduzeli određene predmjere. Čitajte: prebrisali smo sjedalo prije prve nužde.

Opremljeno je toalet papirom, što je, složit ćete se, jedna od onih stvari koje u javnom WC-u ne treba uzimati zdravo za gotovo.

A onda smo došli do slavine

Nakon obavljene misije slijedi nova. Izlazimo iz kabine i pred nama se nalazi uređaj koji od odrasle osobe zahtijeva da nakratko zaboravi sve što zna o pranju ruku.

Kako se ovo koristi?

Kolokvijalno: gdje je pipa? Gdje je špina? Na sredini je voda, a sa strana fen za sušenje ruku. Sapun je u pjeni. Sve djeluje moderno, minimalistički i vrlo ozbiljno. Problem nastaje kada pokušate isprati sapun s ruku.

Jer slavina, izgleda, ima druge planove.

Dok mi pokušavamo oprati ruke, ona je više zainteresirana da ih – osuši. Nakon nekoliko sekundi pregovora između čovjeka i tehnologije, ipak smo smireno uspjeli. Ima i papirnatih ručnika, ali oni se, zanimljivo, nalaze pred samim izlazom.

Tu je i niže postavljeno pomagalo za djecu te ostala oprema koju bi jedan javni WC trebao imati.

Izlazak: drugi dio drame

Mislili ste da je najteži dio bio ulazak? Ne. Izlazak je ponovno dramatičan.

Još jednom treba svladati visoku okretnu barijeru, samo što sada iza sebe ostavljamo iskustvo koje će nam, barem financijski, ostati u sjećanju. Četiri eura. Dva pogrešna klika. Jedan javni WC.

I jedna slavina koja je na trenutak ozbiljno ugrozila našu vjeru u vlastitu sposobnost snalaženja.

Konačna presuda?

Subjektivno, osjećaj je pomalo kao da ste ušli u moderan, uredan zatvor. Sve je uređeno, funkcionalno i minimalistički, ali negdje u glavi očekujete da će vam netko svakog trenutka reći: „Imate još pet minuta.”

Objektivno, međutim, novi javni WC ima ono najvažnije: osnovne stvari koje javni WC treba imati.

Toaletni papir? Ima. Sapun? Ima. Voda? Ima. Sušenje ruku? Ima. Papir? Ima. Prostor? Ima.

Čistoća? Na prvi pogled da, ali maramice za sjedalo nisu loša ideja.

Dakle, kompleksnost sustava možda će od prosječnog korisnika zahtijevati nekoliko sekundi razmišljanja, ali nakon što jednom shvatite gdje treba pritisnuti, gurnuti, proći, oprati i osušiti – preživjet ćete.

A to je, kada govorimo o javnom WC-u, ipak najvažnije.

Naš zaključak: funkcionalno – da. Moderno – da. Jednostavno – baš i ne. A četiri eura? E, to ćemo još probaviti. Moglo je i jeftijine, ali sami smo si krivi.