
LUKY I OSAM KORČULANA ‘Mogao sam zvati profesionalne glazbenika iz Splita ili Zagreba, ali nisam’
Šibenska ljetna pozornica na Tvrđavi sv. Mihovila prošlog je petka svečano otvorila 13. koncertnu sezonu, a večer je obilježio veliki povratak Lukyja, jednog od najprepoznatljivijih domaćih gazbenika, koji se nakon 13 godina izbivanja vratio pred publiku i to sa sto posto korčulanskom ekipom.
Bio je to ujedno i njegov prvi nastup na jednoj od najljepših hrvatskih open-air pozornica, a već od prvih taktova bilo je jasno kako je publika itekako željna njegovih hitova. Tijekom gotovo tri sata koncerta, Luky je izveo niz pjesama koje su ga učinile jednim od omiljenih domaćih izvođača, a publika ga ni nakon završetka službenog dijela programa nije željela pustiti s pozornice. Dugotrajan pljesak, ovacije i pozivi na povratak rezultirali su s čak dva bisa, a emocije su se mogle „rezati nožem“.
Lukyjev povratak na pozornicu u Šibeniku, nakon više od desetljeća, pokazao je da njegove pjesme i dalje imaju posebno mjesto u srcima publike, dapače, da su bezvremenski hitovi, kako bi rekli evergreenovi.
To je ujedno i početak koncertne turneje za njegov diskografski povratak i promociju EP-a Grad pored luke, objavljenog početkom godine na vinylu u izdanju Croatia Recordsa. Singlovi Srce od zlata, Grad pored luke i Zbogom anđeli donose njegov prepoznatljivi glazbeni izraz, kao da je napravio puni krug od kultne Ararite 2002., preko albuma V.I.T.R.I.O.L. 2006. do Hvala: ) 2012. godine.
Od glazbenika renomea kakav Luky uživa na domaćoj sceni, od čovjeka koji je tijekom karijere svirao s Đavolima, surađivao s Dinom Dvornikom, bio jedan od osnivača TBF-a te kao producent potpisao albume i projekte izvođača poput Laufera, Urbana, Olivera Dragojevića, Daleke obale i mnogih drugih, očekivalo bi se da će za svoj povratnički koncertni projekt okupiti bend sastavljen od poznatih i medijski eksponiranih glazbenih imena.

No Luky je odabrao drugačiji put.
„Ima već 13 i po godina da sam se preselio nazad u Korčulu. Nije li normalno okupiti ljude koji su tu, sa mnom na otoku i s kojima mogu konstantno i predano raditi? Mogao sam nazvati profesionalne glazbenike iz Splita i Zagreba, poslati im snimke, nać’ se s njima na dvije, tri probe te u veštitu s kravatom otić’ na turneju. No – osobno ne volim takvu vrstu otuđenja. Sa ljudima s kojima radim želim biti u prisnom i neposrednom odnosu. Baš sam zato u bend okupio prijatelje, bliske mi ‘momke i cure sa škoja’ koji su ujedno i vrsni glazbenici“, objasnio nam je.
Luky je inače Korčulanin po majci, a Splićanin po ocu. Djetinjstvo je proveo na škoju. U Korčuli je išao i u vrtić, a potom je školu, prve glazbene korake i veći dio karijere ‘odradio’ u Splitu. Njegov povratak na otok dao je veliki impuls lokalnoj glazbenoj sceni koja je danas okupljena u udrugu MADe IN KORČULA. Udruga, čiji je i sam član, okuplja lokalne autore, bendove i glazbenike te aktivno djeluje na promicanju autorskog i urbanog glazbenog stvaralaštva u gradu Korčuli i na čitavom otoku.
Iz Udruge su tako potekli i članovi Lukyjevog benda koji je nedavno bacio publiku u trans na famoznoj Tvrđavi u Šibeniku. Oni su redom: Jakov Salečić bubnjar, Tino Andrijić na bas gitari, Josipa Dužević Andrijić prateći vokali i akustična gitara, Ante Dužević na gitari, Denis Štimac na gitari, Marija Žanetić na violini, Rafaela Petric prateći vokal, udaraljke i Dario Mrgudić na klavijaturama, jedini koji nije iz Korčule, već iz Orebića, ali to je „samo par minuti priko konala“ što je skoro pa isto, kaže Luky, a mi se slažemo. Prvi koncert su odradili na vrlo profesionalnoj razini a poznati Korčulanin nije skrivao koliko je ponosan.
„Normalno da sam ponosan, na to sam ponosan najviše od svega! Još prije dosta godina sam prema osobnim preferencijama skenirao s kime bih mogao surađivati. Dugo vremena smo isprobavali razne kombinacije i s vremenom se izbor iskristalizirao. Dobili smo ‘u hodu’ još i Josipu na akustičnoj gitari te na kraju i Mariju na violini, uz ostatak ekipe, ima nas ukupno – devet! Upravo toliko nas i treba biti za kompleksne i višeslojne aranžmane koje preferiram u pjesama. Ponosan sam što smo uspjeli pokazati što može ekipa iz grada i otoka Korčule“, zaključuje Luky.

Njegove pjesme doista jesu višeslojne, svaki instrument ima svoju posebnu liniju, a splet različitih dionica stvara onu prepoznatljivu zvučnu čaroliju koja njegove pjesme čini jedinstvenima. Ta bogata glazbena tekstura jedan je od razloga zbog kojih su njegove pjesme izdržale test vremena i postale bezvremenski hitovi. Baš zato je ozbiljni i veliki glazbeni zalogaj bio odlučiti se na „sto posto otočni proizvod“ kad je bend u pitanju. Imao je Luky veliko povjerenje u svoj bend, vjerojatno je vjerovao u njih više nego oni sami u sebe.
„Sve su to izvrsni glazbenici, ali naravno, netko je na višoj, netko na nižoj profesionalnoj razini. Neki su već u životu svirali koncerte, a neki od njih svirali su više za svoj gušt. Baš u tome i jest izazov – postić’ da i oni koji nemaju toliko iskustva s velikim koncertima zvuče profesionalno na velikoj sceni. Zadnja tri, četiri mjeseca smo imali vrlo naporne pripreme, puno vježbe i rada je iza nas, jako puno probi. Mislim da za naš prvi izlazak na stage možemo reći da smo – položili“, zaključio je kroz smijeh.
Sudeći prema reakcijama publike i kritike, Luky i njegovih osam Korčulana su više nego položili, a ljubitelji njegovog neobičnog mediteranskog pop-rocka, naglašenih bas dionica, vokalnih višeglasja, slojevitih instrumentalnih aranžmana, soula i funka na otočni način, urbanog popa i melankoličnog zvuka ovog će ljeta imati priliku ponovno ga poslušati uživo tijekom koncertne sezone. Za sad su potvrđeni nastupi u Sali na Dugom otoku, u Pločama, Solinu, Zadru, Splitu i Zagrebu, a datumi će se objavljivati postupno. No, najprije će članovi Udruge MADe IN KORČULA nastupiti u Korčuli 21. lipnja, na Svjetski dan glazbe na Plokati i to u čast prerano preminulom korčulanskom bohemu i glazbeniku Jakši Denobleu, zajedno s drugim lokalnim bendovima.

Kad su ovako poznati i omiljeni glazbenici u pitanju, novinare uvijek zanimaju ista pitanja – zašto si se preselio nazad u Korčulu i što, zaboga, radiš na otoku cijelu godinu?
„Odgovor je vrlo jednostavan, tri su stvari na otoku koje me zanimaju – zato i jesam sam tu. Prva je more i brod te sve vezano za to, na drugome mistu je bašćina, Defora, masline, kamen, motika, ugnjevar i obitilica, a na trećem briškula i trešeta. To su tri stvari bez kojih na škoju jednostavno ne gre. Zimi? Zimi su komini s prijateljima, kad nam dosade karte onda zakantamo, to je ono što me najviše ispunjava. U ovo moderno doba danas, najveća moguća životna kvaliteta i vrijednost je provoditi vrijeme s prijateljima, negdje na Defora, u kućici uz more, bez mobitela. Danas gdje god se malo opustiš – vade se mobiteli i netko te snima za Instagram. Baš zato se družim isključivo s ljudima koji neće vadit mobitele kako pištolje, jerbo su in ostali u autu, oli doma“, poručio je za kraj.
FOTO: Tvrđava kulture Šibenik, Croatia Records, Iva Žanetić, Tino Andrijić, privatni album

























