Što se događa s Lumbarajskim poljem? Čeka li autohtonu sortu grk teška i neizvjesna sudbina?

„Urod je na razini prošle godine, možda i bolji. Godina nije bila zahtjevna po pitanju bolesti, bilo je sušno do kraja kolovoza, imali smo zadovoljavajuću lisnu masu i slador 19,5! Ubrali smo šest tona, većinom grka, plavca malog i malog vranca“, ispričao nam je zadovoljno Antonio Mušić, vlasnik mlade vinarije Mušić koji je prvu bocu buteljirao 2022. godine.

„Urod je zdrav, količina relativno dobra, ali su sladori niski. Osušio se i otpao list, a kad nema lisne mase, nema ni šećera, tko je uhvatio 18 bio je i više nego sretan. Ubrali smo tri tone grka, pošipa tonu i pol, tijekom ovog tjedna otrgat ćemo plavac mali. Ova me godina podsjeća malo na kišnu 2023. koja je bila loša za vinare“, priznao nam je Marin Milina iz vinarije Lovrić.

Dva vinara, dvije vrhunske etikete, oba su iz Lumbarde, oboje uzgajaju glasovitu autohtonu i zaštićenu sortu bijele vinove loze grk – potpuno drugačiji dojmovi jematve.

O čemu se radi?

U pomoć smo pozvali najvećeg proizvođača grka u Lumbardi, jednog od najuspješnijih otočnih i hrvatskih vinara, školovanog vinogradara, nositelja Decanterove platine i priličnog broja zlata, srebra i bronce, a on je Ivan Batistić Zure koji s bratom Markom vodi istoimenu Vinariju i restoran.

Zure je, sportskim rječnikom rečeno, MVP lumbarajskih vinara. Osim što je dugogodišnji predsjednik Udruge vinara i vinogradara Grk-Lumbarda, Ivan Batistić Zure je veliki zaljubljenik u polje, lozu i vino. Vizionar koji vidi nekoliko koraka unaprijed, vinar koji će rado odvojiti svoje vrijeme da pregleda tuđe polje i kućne konobe, da savjetuje i usmjeri, a sve u svrhu zaštite kvalitete i promocije sorte.

Objašnjenje je logično, ističe Zure, oni vinari kojima većina uroda dolazi iz Lumbarajskoj polja imaju problema s lisnom masom, a tako i sa šećerima i općenito s lozom dok oni vinari kojima urod dolazi iz južnih padina Defora, Gornjeg i Donjeg Blata, takvih problema nemaju. To ne znači da će Lovrić imati manje kvalitetna vina od Mušića – to znači da se nešto opasno i potencijalno tragično događa u Lumbarajskom polju što direktno ugrožava vinare i sortu.

Da nešto nije u redu s lozom, Zure je primijetio još prošle godine. Loza ima imunitet poput čovjeka, objašnjava zaneseno vinar, a ovo je već druga godina u kojoj loza „na oko“ pati.

Taman u kolovozu, kad je završna faza zriobe, mjesec dana prije jematve – lišće loze požuti, osuši se i otpadne. Kad otpadne lista masa, tvornica pod nebom staje, nema fotosinteze, nema šećera, a za vrhunska vina idealan slador je između 19 i 20. Profesionalni vinari su mudrim tretiranjem osigurali sebi minimalan iznos sladora 18, no lokalni vinogradari amateri koji rade svoja kućna vina nisu bili te sreće. Međutim, ističe Zure ozbiljno, svi su zajedno u ovom problemu.

Sve vezano za grk je posebno i jedinstveno, autohtona sorta koja pripada u manje od jedan posto svjetskih sorti sa ženskim cvijetom jedna je od najstarijih uopće, smatra se da je naziv dobila po starim Grcima koji su je donijeli u Lumbardu ili po karakterističnoj gorčini, a izvorno raste na četrdesetak hektara pjeskovitog Lumbarajskog polja. Još prije deset godina, priča nam Zure, radili su analize pješčanog tla. Koliko god bilo unikatno i specifično, toliko je i zahtjevno, odnosno – ima svoje nedostatke.

„Pijesak je škrt, inertan i porozan. Lozu treba tretirati ciljano organskim i mineralnim gnojivima, no mineralna gnojiva se ne zadržavaju dovoljno dugo u pješčanom tlu. To znači da lozu treba tretirati putem tla, ali i preko lista i to mineralnima. Ove su godine jasno vidljivi fiziološki nedostaci na lozi, okom je vidljivo da joj nedostaje magnezija, kalija, odnosno mikro i makro elemenata koje joj treba dati preko lista“, objašnjava Zure.

Nije samo to problem, postoji još jedan kudikamo veći za kojeg lozi treba imunitet o kojem Zure priča, a to je pojava amerčkog cvrčka, Scaphoideus titanus. Tzv. američki cvrčak u Hrvatskoj je još od 2013. godine i redovni je stanovnik vinograda, problem je što je cvrčak vektor, odnosno prenosi zlatnu žuticu vinove loze. To je bolest koja uništava lisnu masu, listovi požute i skvrče se na krajevima nakon čega se suše i otpadaju. Ima različitih oblika, možda je bolje reći – stadija vinogradarske žutice, a o kojem se točno radi Lumbarjani će znati uskoro.

Zure je, naime, prije petnaestak dana, u pomoć pozvao profesore sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, prof. Ana-Mariju Jagatić Korenika i dr.sc. Bernarda Kozinu. Oni su uzeli uzorke tla i lista, čeka se kompletna analiza kako bi se utvrdio problem, a nalaz bi trebao biti gotov „dan po dan“. Ako je u pitanju najgori stadij žutice, to znači i najgore mjere, odnosno – krčenje vinograda!

Ti su slučajevi već zabilježeni u Hrvatskoj, od teškog oblika žutice patilo je najviše Zagorje, ali i Međimurje, Istra i Slavonija. Zabilježeni su slučajevi i u Dalmaciji, ali za sad jako malo. Ako se utvrdi prisutnost žutice, sanitarne inspekcije područje zatvaraju u karantenu i kreće krčenje jer dugog lijeka nema! Krčenje se ne izvodi stihijski, u prvoj godini krči se 20 posto polja što svejedno za ovu osjetljivu i jedinstvenu sortu znači katastrofalne razmjere.

Ono što Lumbarjanima daje nadu, ističe Zure, jest – urod. Lisna masa izgleda kao da ozbiljno pati od žutice, no da se radi o najgorem stadiju ne bi uopće bilo grožđa. Treba pričekati nalaz, ali preventivno se lozu može štititi insekticidima te joj dizati imunitet organskom gnojidbom i bio-nadohranom preko lista.

Međutim, pita se Zure, što to sve znači ako od 50 vinograda pravilno prska, gnoji i nadohranjuje njih 45, a onih 5 ne?

„Većina profesionalnih vinara je shvatilo u čemu je problem, ali tu su i amateri. Osim toga, nemaju svi jednako znanje, vještine ni financijske uvjete za pravilno tretiranje loze u ovim trenucima. Zato smo kao udruga već razgovarali s Općinom Lumbarda ne bi li osmislili model gnojidbe i kako bi osigurali sredstva kako se Lumbarajsko polje ne bi našlo još u većem problemu nego što jest. Došlo je vrijeme kad ćemo se svi zajedno morati pozabaviti problemom polja i predložiti konkretna rješenja. Druge opcije nemamo!“, ističe ozbiljno Zure.

Poljoprivredna savjetodavna služba koja je nekad radila isključivo na terenu, ističe Zure, sad je preimenovana i zatrpana dokumentima, papirima, administracijom. Zure je pohvalio Zrinku Favro, dipl.ing. agronomije i višu stručnu savjetnicu iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Ministarstva poljoprivrede, kaže da ima znanja i volje, ali nema vremena. Većina njenog posla više se ne odvija u vinogradima i maslinicima već na kompjutoru!

U svakom slučaju, kaže Zure, ljubitelji ovog cijenjenog i rijetkog bijelog vina, bogatog i zaokruženog okusa s notom gorčine u završetku, ne moraju se bojati da će sljedeće godine piti loš grk. Naprotiv, pit će vrhunski grk, no za vinare je situacija vrlo ozbiljna, a za Lumbarajsko polje slijede teška vremena.

„Nemamo vremena, više nije ni pet do podne, to je odavno prošlo“, poručio je Zure.

Foto: Visit Lumbarda, Zure Winery