ŠTRAJK U ŠKOLAMA Profesorica Varezić: Moj sat plaćaju 9,5 eura, a kod mehaničara sat je 80!?

Obrazovni sindikati najavili su štrajk u srednjim školama upravo u tjednu zaključivanja ocjena te za vrijeme održavanja ispita državne mature.

Rezultati referendumskog izjašnjavanja pokazuju kako je spremnost srednjoškolskih nastavnika za sudjelovanje u štrajku na kraju školske godine nešto veća od 50 posto. S druge strane, zaposleni u osnovnim školama u značajnoj su se većini – njih 66 posto – izjasnili protiv sudjelovanja u štrajku u tom razdoblju.

Iako je odaziv na najavljeni štrajk u obrazovnom sustavu slabiji nego prije nekoliko mjeseci, to ne znači da su profesori zadovoljni. Naprotiv, razlozi nezadovoljstva postaju sve dublji i složeniji – od erozije kupovne moći do osjećaja da se reformske promjene stalno “prelamaju preko leđa” učitelja i nastavnika.

Profesorica matematike iz Gimnazije Dubrovnik i predstavnica sindikata Preporod, Jelena Varezić, jasno je istaknula kako, unatoč povremenim povećanjima plaća, realni život postaje sve teži:

“Nakon zadnjeg povećanja, moja plaća iznosi 1.540 eura, dok je prije toga bila ispod 1.500. Radim više od 30 godina u Gimnaziji Dubrovnik, završila sam PMF u Zagrebu i smatram da je moja plaća premala. Moja kupovna moć znatno je oslabila nakon uvođenja eura i pandemije koronavirusa. U posljednjih nekoliko godina naša se kupovna moć značajno smanjila jer su cijene i usluge eksponencijalno porasle, dok su naša povećanja plaća najčešće samo tri posto. Recimo, na plaću od 1.500 eura, tri posto iznosi 45 eura. Pođite u trgovinu – to potrošite vrlo brzo”, ističe.

Posebno naglašava nelogičnost odnosa na tržištu rada:

“Kada svoju plaću podijelim na 160 radnih sati mjesečno, moja satnica iznosi 9,5 eura. Primjerice, jedan mi je automehaničar svoj sat rada naplatio 80 eura. Dakle, ja moram raditi devet sati da bih platila jedan njegov“, rekla je Varezić, ne umanjujući vrijednost drugih poslova.

U kontekstu najavljene modularne nastave, Varezić izražava zabrinutost zbog organizacijske nespremnosti sustava:

“Radim u gimnaziji, kod nas neće biti modularne nastave, ali ona zahtijeva potpunu reorganizaciju rada škole, mnogo izmjena. Smatram da logistika jednostavno nije pripremljena. Kao i u prethodnim reformama, mislim da je trenutak za to pogrešan, da sve nije pripremljeno kako treba i da se, ponovno, teret svega prelama preko leđa profesora. Mi moramo znatno više raditi u svoje slobodno vrijeme, educirati se, ispunjavati razne obrasce, baviti se administracijom.”

Dodaje i kako je najava štrajka pokrenuta još u ožujku te da su tada već održani prosvjedi u Zagrebu:

“Dakle, ovo nije nešto što se dogodilo iznenada – najavljeno je odavno. A štrajk se, naravno, organizira onda kada je to za drugu stranu najosjetljivije. To što će štrajk krenuti u zadnjem tjednu nastave, kad se zaključuju ocjene i kada počinje državna matura, nipošto ne znači da profesori ne vode računa o svojim učenicima. Upravo suprotno – da nam nije stalo do njih i njihova uspjeha, ne bismo ni radili ovaj potplaćeni posao.”

Na kraju upozorava i na ono što dolazi nakon odlaska u mirovinu:

“Za dvije godine idem u mirovinu. Poprilično sam zabrinuta, jer ako mi je sadašnja plaća 1.500 eura, kolika će mi biti mirovina? Vjerojatno oko 700 eura. Je li u redu da osoba koja je završila jedan od najtežih fakulteta, koja radi odgovoran i zahtjevan posao, na kraju živi ispod svakog dostojanstva? Ako mi je mirovina 700 eura, a registracija automobila 500 ili 600, kako ću preživjeti? Kako platiti račune? Kako se prehraniti?”

Nakon najave štrajka u srednjim školama u posljednjem tjednu nastave, odnosno tijekom zaključivanja ocjena i polaganja prvih obveznih ispita iz državne mature, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih oglasilo se kratkim priopćenjem.

Ponovili su kako, zbog svega što je u posljednjih deset godina učinjeno na unaprjeđenju materijalnog i nematerijalnog statusa zaposlenika u obrazovanju, ne vide nikakav razlog za štrajk.

Napomenuli su kako su plaće u obrazovanju u odnosu na 2016. godinu porasle više od 100 posto.

“Odgovorni za posljedice aktivnosti sindikata mogu biti jedino i isključivo oni koji na aktivnosti pozivaju i te aktivnosti organiziraju, a sve ostalo su neuspješni pokušaji prebacivanja odgovornosti”, poručili su iz MZOM-a.