Emotivan istup dubrovačkog branitelja: “Bio sam teško ranjen, ali to herojstvo je poklon mom Gradu”

U dvorani  pape Ivana Pavla II. u samostanu svete Klare danas u 18 sati održat će se predstavljanje knjige dubrovačkog branitelja Đura Kovačevića  „Tako je pisao Ajant“. Đuro Kovačević je dragovoljac Domovinskog rata, pripadnik 4. gardijske brigade, više puta ranjavan i odlikovan istinski heroj.

Za sebe kaže da je sasvim običan čovjek, sin dubrovački.

„Odrastao sam u jednoj običnoj radničkoj obitelji, onoj na čijim plećima žive i postoje svi sistemi, sve države i sve politike ovoga svijeta. I neka žive. U srcu sam obično radničko dijete i ostao. Vjerovatno je zato to srce toliko veliko i moćno. Nikada nisam dao na gradove u kojima sam se rodio ili živio. Nemoj pljuvati po Dubrovniku, naročito ne na onaj ispaćeni i ranjeni grad od 1991. do 1995. Griješiš dušu čovječe. Sve što sam napravio za Dubrovnik, Metković i Split, vodio me samo osjećaj ljubavi. Čast mi je važnija od samog života, jer iznevjeriti “moje” gradove za mene bi bio osjećaj gori od smrti. Reče brigadir Ante Čokolić moj ratni drug za mene “Veliki ratnik koji je boravak u 4 GBR doživio kao poziv, a ne dužnost” Jedan sam od rijetkih Dubrovčana koji je teško ranjen van domicilnog bojišta u strašnim i neljudskim uvjetima na visovima Dinare. To herojstvo poklon je mom Gradu. Znam, ima onih ljutih i ogorčenih likova koji po svemu pljuju i sve im je smiješno, svemu se rugaju. Dao bih im ja da svaki dan moraju popiti 10 različitih vrsta tableta, samo zato da se sljedeći dan mogu probuditi. Ništa više. I tako svaki dan, već godinama, sve do kraja mog života. Da vide koliko hule na Boga u kojeg se kao pogani kunu. Svejedno, ja volim svoj život. Veselim se obitelji, prijateljima, ujutro ustajem po 45 minuta, nekad i puno više, ali uvijek ustajem. Ono obično radničko dijete u meni živi zauvijek. I ono jako dobro zna da novac jest važan, ali jao si ga onome koji s njime traži sreću.“, napisao je o sebi Đuro Kovačević.