Kako neki čak i Tina Ujevića žele predstaviti kao srpskog pjesnika. Neki ne baš nepoznati. Odvratno

Pročitajte kako je naš Jergović probao srbizirati Tina Ujevića, objavio je na FB Gordan Malić.

Piše Luka Dajak, filolog iz Rijeke:

“Miljenko Jergović objavio je članak o velikanu hrvatske književnosti pod naslovom „Tin Ujević: Naš pesnik“. Svojski se potrudio uglaviti Tina Ujevića kao srpskoga pesnika. Upućuje nas u svojem tekstu na činjenicu da su Ujevićeve pjesme po prvi put ukoričene baš u Beogradu, i to na sočnoj ekavici ispisanoj ćirilicom. Iako Jergović nije pretresao kontekst u svojem umovanju, čvrsto je uvjeren da se Ujević opredijelio za srpski jezik još dok je stvarao te pjesme u Parizu…

U članku gdje nas Jergović navodi na redefiniranje etničke pripadnosti Tina Ujevića izostavljena je usput još jedna sitnica: stav samog autora. Pridodat ćemo ga u nadi da će poslužiti razjašnjavanju istine. Ujevićev protest S. B. Cvijanoviću, poznatom beogradskom izdavaču, odaslan 1926. godine u pismu:

„ (…) u današnjem broju SKG vidim, na moje veliko čudo, oglašenu Kolajnu koja je štampana bez moga znanja, privole i u mome odsustvu (kao i dvije pjesme u božićnom Vremenu).“ (Sabrana djela Tina Ujevića, Svezak XIV., Znanje, Zagreb 1966., str. 259).

U istom tom pismu Ujević piše:

„Je li ta zbirčica zbilja već odštampana? Iznenadilo me da se što ovakvoga dogodilo bez ikakvoga prethodnoga razgovora i uputstva. Važno je to naročito zbog korekture, ispuštanja, popravke i promjene, a osim toga ovakvu robu nikada ne bih bio pustio u svijet bez predgovora i komentara.“

U travnju iste te godine komentirao je Gustavu Krklecu otisak i format Kolajne:

„No, uostalom, S. B. C., kojemu to ne odobravam nikako, i oštro prosvjedujem, jer nisam htio da ništa izdajem na tzv. srpskoj ćirilici, naime na hrvatskom jeziku istočne azbuke, možda učinio zbog drugih razloga. Valjda da se vidi da đavao nije tako crn kako ga opisuju.“ (Sabrana djela Tina Ujevića, Svezak XIV., str. 269).