
Glaukom nema simptoma, a šteta je nepovratna: što slijepi žele da mladi znaju o očima
Povodom Međunarodnog dana bijelog štapa, koji se obilježava 15. listopada, razgovarali smo s Rosom Matić, predsjednicom Udruge slijepih Dubrovačko-neretvanske županije o najčešćim uzrocima gubitka vida i pomoći koju udruga pruža članovima i njihovim obiteljima.
Dan bijelog štapa obilježava se kako bi se javnost senzibilizirala za potrebe slijepih i slabovidnih osoba. Kakva je situacija u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i koliko članova ima vaša udruga?
Udruga ima između 80 i 90 članova, broj varira. Većinom su to osobe starije životne dobi. Mnogi građani još uvijek imaju predrasude o slijepima. Ne zamjeram im, ali želim da nam se više približe. Često čujem “Eno one jadne što ne vidi”. Mi smo na to navikli, no voljela bih da nam ljudi slobodno priđu i pitaju trebamo li pomoć.
Ljudi često ne znaju kako slijepi žive. Primjerice, puno slušamo radio i audioknjige. Knjige dobivamo snimljene na CD-u od Hrvatskog saveza slijepih i naše knjižnice. Znam se našaliti da mi možemo raditi i usput slušati knjigu, a vi morate sjesti i čitati.
Kako ćete obilježiti Dan bijelog štapa?
Mnogi se iznenade kad čuju da slijepi igraju pikado. Riječ je o govornom pikadu. Na Dan bijelog štapa, kod Sponze je održano natjecanje u govornom pikadu. Svi sudionoci imali su priliku staviti povez na oči i gađati pikado, kako bi se barem malo stavili u položaj slijepih osoba.
Dok smo bili mlađi, bavili smo se i kuglanjem i pikadom. Danas to teže možemo jer nemamo mlađih članova, a i udaljeni smo od ostatka Hrvatske. Udruge na sjeveru mogu u jednom danu otići na natjecanje i vratiti se, a mi gdje god idemo, moramo putovati dan ranije. Mnogi ne znaju da slijepi sportaši iz Hrvatske osvajaju i europske medalje u kuglanju i pikadu.
Koji su danas najčešći uzroci sljepoće?
Mlade najčešće upozoravam na glaukom. Povišeni očni tlak nema simptoma, a kad ošteti vidni živac, šteta je uglavnom nepovratna. Zato mladima savjetujem da redovito kontroliraju očni tlak i šećer u krvi. Česti su i slučajevi kada starije osobe postupno gube vid, a ponekad i sluh.
Kako se ljudi nose s gubitkom vida u odrasloj dobi?
Ja imam problem s vidom od rođenja i na to sam se navikla. No mnogi koji izgube vid tijekom života padnu u depresiju. Često im se samo kaže da se, ako žele, učlane u udrugu i na tome sve završi. Psihološke pomoći nemaju. Zato pozivam sve koji u susjedstvu imaju stariju osobu koja je izgubila vid da nam se jave. Rado ćemo pomoći.
Na koji način udruga pomaže članovima?
Na puno načina. Kao prvo, ljudi mogu doći i vidjeti što radimo i kako se družimo. Mnogi se iznenade kad dođu prvi put, a onda pitaju kada ćemo se opet okupiti. Pomažemo i u ostvarivanju prava, primjerice inkluzivnog dodatka. Ako netko ne zna kako ga ostvariti, slobodno može nazvati udrugu.
Pomažemo i u nabavi pomagala. Lions klub svake godine na Dan bijelog štapa organizira akciju za slijepe osobe. Pomagala za slijepe, poput govornog tlakomjera ili govornog toplomjera, vrlo su skupa jer imaju govornu jedinicu. Prošle godine Lions klub je, uz natjecanje u pikadu u Turističkoj zajednici, prikupio sredstva za pametni štap za jednu našu članicu.
Zašto je pametni štap važan?
Znate kakve su gužve u Dubrovniku. Jedna naša članica pješice ide od Lozice do grada i štapom udara ljude po nogama, a nitko se ne pomakne. Pametni štap daje zvučni signal pa se ljudi ipak maknu. Slijepima puno znače i jednostavna pomagala. Zamislite koliko puta dnevno pogledate na mobitel da vidite koliko je sati. Osobi koja je izgubila vid govorni sat je jedna od prvih stvari koje joj trebaju, kako ne bi stalno morala pitati ukućane.
Što biste povodom Dana bijelog štapa poručili slijepim i slabovidnim osobama koje još nisu članovi udruge?
Pozivam sve da nam se jave ako im u bilo čemu možemo pomoći, bilo da je riječ o papirologiji ili savjetu za nekoga iz obitelji. Vjerujte, pomoći ćemo. Ljudi koji izgube vid često nemaju volje ni za što i to razumijem. Ja se nosim dobro jer ne vidim od rođenja, ali kad čovjek postupno gubi vid, to je jako teško. Neka se jave sami ili netko iz obitelji. Mi smo tu.
