Elena je dokaz da hobi možete pretvoriti u posao: Ljudi se bolje zabave na radionicama nego tijekom noćnog izlaska
Svi smo čuli za uzrečicu – ‘Nađi posao koji voliš i u životu nećeš morati raditi ni dana’. To možda nije lako postići, ali pravi primjer ove izreke može nam biti Dubrovkinja Elena Vračarić.
Ne polazi svakome za rukom raditi dobro ono što voli pa da hobi pretvori u posao. Elena je velika umjetnička duša pa možemo reći da sve što rukama dotakne pretvori u umjetnost i zaista se trudi to prenijeti na mlađe i starije naraštaje. Sigurni smo da u Gradu ne postoji osoba koja nije sudjelovala ili bar čula za njezine blagdanske radionice. Izrađuju se tu božićni vijenci, skulpture od gline, najmlađi i najslađi izrađuju božićne ukrase… Sve je to samo dio ove lijepe blagdanske priče.
Pitali smo Elenu odakle ideja da ovo blagdansko razdoblje s radionicama učini još zanimljivija.
Zabava za djecu i odrasle
„Ovo je već, možemo ponosno reći drugi najslađi advent u Gradu. Lani je ideja bila da krenemo odmah nakon ljeta koje je svima dosta užurbano. A nakon sezone, kada svi imamo malo više slobodnog vremena, odlučili smo da nešto napravimo i za naše domaće ljude u Gradu, da se malo opustimo, zabavimo s društvom i nešto zanimljivo napravimo vlastitim rukama. Prirodno je došla ideja da se uz radionice za odrasle napravi i radionica za one najmlađe da se uz odrasle mogu zabaviti i dječica”, priča nam Elena.
Ono što raduje, vjerujem većinu naših sugrađana jest što su radionice organizirane za sve uzraste i naraštaje.
Kako izgledaju radionice za djecu, čemu se dubrovačka dječica najviše vesele.
“Sada je definitivno ta ponuda sve šira. Uglavnom se radi o likovnim radionicama. Dio njih je fokusiran na našu dubrovačku kolendu pa tako s dječicom radimo likovnu radionicu koja je bazirana na tu tematiku, a nakon toga svi zajedno i zapjevamo. Imamo radionice gdje djeca sa svojim roditeljima imaju priliku izraditi božićne ukrase od gline i definitivno mislim da je to jedan poseban trenutak. Možda oni ne shvaćaju u tom momentu da su to ukrasi koje oni mogu čuvati godinama i za dvadeset godina naprimjer ih koristiti i sjetiti se tih trenutaka. Nakon svih radionica stiže i šećer na kraju, doslovno, jer se za kraj osladimo palačinkama”, govori Elena.
Puno smijeha i zabave
Čujemo često kako se na radionicama za starije može itekako zabaviti. Čak i bolje nego u večernjim i noćnim izlascima.
“To nam je zapravo najveći kompliment. Ja bih stvarno rekla da polovica te divne zasluge leži u ljudima koji nam dolaze. Sve ovo što radimo, radimo baš zbog tih ljudi koji dolaze, zbog volje, smijeha i zabave koji oni donose u naš mali kutak. Kod nas dolazite bez ikakvog opterećenja, nitko ne dolazi naučiti crtati, praviti i izrađivati vijence i slično. Ljudi se dolaze opustiti, u ovom užurbanom svijetu ta dva sata dođu sa svojim društvom kako bi se opustili. A na kraju krajeva neočekivano sebe iznenade. Tko danas ima vremena, u ovom tempu života, sjesti za stol nešto nacrtati ili izraditi?”, pitala se dubrovačka kreativka.
Kakve vrste radionica najviše voli starija populacija našeg grada.
“Još lani su hit bili božićni vijenci. Adventske vijence svi volimo kupovati, malo tko se sjeti da ih sam izradi. Sve je to razumljivo jer bez obzira koliko je taj proces jednostavan iziskuje veliku pripremu. Trebaju se naime skupiti svi elementi za jedan adventski odnosno božićni vijenac. Od ove godine imamo i jednu novost. Nakon radionica smo uveli tombolu. Tombola je nešto što baš usko vežemo uz naš grad i nešto što je dio naše tradicije. Odlučili smo tako ljudima vratiti ono nešto što oni zapravo nama daju, a to je povjerenje i činjenica da nam se stalno vraćaju. Zato smo se odlučili na tombolu na kojoj oni mogu nešto osvojiti, a pojedini će i naučiti kako se tombola igra. Na taj način većina se tako prisjetiti svog djetinjstva”, kazala je.
Hobi može prerasti u posao
Iako je tijekom prosinca sve bogato i veselo zbog blagdana, pitali smo Elenu nedostaje li takvog sadržaja i tijekom drugih mjeseci.
„Definitivno smo zanemarili ostale mjeseci. Međutim, lijepo je vidjeti kako i sam grad napreduje u smislu sadržaja. Sličnih radionica zaista možemo vidjeti na svakom kantunu. Podsjetit ću nam uskoro stižu prvi i drugi mjesec, kada sve nekako utihne. Moja, odnosno naša želja je da mi ipak ne budemo među onima koji će zaključati vrata i već imamo dosta upita radimo li u siječnju. Tako da je ideja, koliko god je to nekada stvarno teško, da budemo prostor gdje ljudi mogu doći, zabaviti se i nešto zanimljivo napraviti”, istaknula je.
Pozitivni komentari ljudi su ono što definitivno daje vjetar u leđa za daljnji napredak. I upravo su ti pozitivni komentari razlog zašto je ova cijela priča prerasla iz hobija u ljubav i posao na kraju.
Elena nam je dala nekoliko savjet za sve koji žele da im hobi preraste u posao.
“Treba izdržati i toga se na kraju i držati. U životu ništa nije lako. U ovoj industriji stvarno nikad ne možete istinski naplatiti rad vašim rukama. Naime, mnogi zapravo ne znaju koliko je vremena i truda potrebno da se određeni proizvodi naprave i da se na kraju i osmisli određeni koncept radionice. Međutim, svakako bi svima preporučila da naprave taj korak koliko god on teško i strašno izgledao, jer se to na kraju ipak isplati”, zaključila je Elena Vračarić.
Kate Lujo