SAMO EKRANI Kako će djeca naučiti lijepo govoriti kad u svom mladom životu nisu nikad ništa pročitali

Kratki videozapisi, stalne obavijesti i sadržaji koji se izmjenjuju u nekoliko sekundi postali su dio svakodnevice djece i mladih. U takvom okruženju knjige sve teže pronalaze svoje mjesto, a čitanje se nerijetko doživljava kao školska obveza umjesto užitka. No, ono što mnogi ne znaju jest da čitanje ima izravan utjecaj na razvoj rječnika, govorno izražavanje, maštu i kritičko mišljenje. Logopedinja Mišela Grkeš Butigan objašnjava kako djecu ponovno zainteresirati za knjige i zašto je važno da roditelji budu njihov prvi čitateljski uzor.

Ekrani su dio života, ali knjige ne smiju nestati iz njega

Djeca danas odrastaju u svijetu u kojem su digitalni sadržaji dostupni gotovo neprestano. Pažnju im privlače kratki videozapisi, brze izmjene slika i sadržaji koji ne zahtijevaju dugotrajnu koncentraciju. U takvom okruženju nije jednostavno razviti naviku čitanja, osobito ako dijete knjigu doživljava kao još jednu školsku obvezu.

Logopedinja Grkeš Butigan smatra da problem nije u samom postojanju ekrana, nego u tome što oni postaju dominantan izvor sadržaja i informacija.

Ekrane, kaže, ne možemo potpuno isključiti iz svakodnevice, ali važno je da djeca uz njih imaju i druge sadržaje i iskustva.

Kako ih onda zainteresirati za knjige?

„Čitanje ne bi trebali doživljavati samo kao neku obvezu, nego kao nešto što im pruža zadovoljstvo. Ako dijete voli stripove ili mlada osoba knjige o sportu, biografije ili neke druge sadržaje, treba se posvetiti i tome. Na takav način čitat će nešto što voli i možda neće čitanje doživljavati kao nešto negativno“, savjetuje Grkeš.

Ne mora svako dijete zavoljeti romane ili klasičnu književnost. Nekome će prvi korak biti strip, nekome knjiga o omiljenom sportašu, a nekome zanimljiva biografija. Najvažnije je pronaći sadržaj koji će probuditi znatiželju.

Čitanje ne obogaćuje samo rječnik, nego i način razmišljanja

Zašto je toliko važno da djeca čitaju? Odgovor nije samo u boljem školskom uspjehu. Čitanjem se susrećemo s bogatijim i raznovrsnijim jezikom nego što ga najčešće koristimo u svakodnevnim razgovorima. Upoznajemo nove riječi, složenije rečenične strukture i različite načine izražavanja.

Sve to postupno obogaćuje vokabular i pozitivno utječe na usmeno izražavanje.

„Pisani jezik je bogatiji i raznovrsniji. Izlažemo se riječima koje ne možemo toliko često čuti u svakodnevnoj komunikaciji. Rečenične strukture obično su bogatije i složenije i sve to posljedično utječe na naše usmeno izražavanje“, objašnjava logopedinja.

No, koristi čitanja tu ne prestaju. Dok pratimo radnju, povezujemo događaje, pokušavamo predvidjeti što će se dogoditi, zamišljamo likove i donosimo zaključke.

„Čitanje nas tjera da zastanemo i razmislimo o onome što smo pročitali. Moramo predvidjeti što bi se moglo sljedeće dogoditi i iz toga nešto zaključiti. Nekad moramo zamišljati kako nešto izgleda, kakvi su likovi koje čitamo i kako ih knjiga opisuje. Sve to utječe na razvoj kritičkog mišljenja kod djece i odraslih“, ističe Grkeš Butigan.

Roditelji su prvi uzor, a razgovor o pročitanom jednako je važan kao i priča

Želimo li da djeca zavole čitanje, nije dovoljno samo kupiti im knjige i očekivati da će ih sama otvoriti. Važno je da vide odrasle kako čitaju, ali i da zajedničko čitanje bude interaktivno, zanimljivo i prilagođeno njihovim interesima.

„Vrlo je važno da i mi sami svojim djelima pokazujemo djeci i mladima da je čitanje dobro, odnosno da i sami čitamo“, poručuje Grkeš Butigan.

Jedan od najboljih načina za poticanje čitanja jest razgovor o pročitanom. Roditelji mogu pitati dijete što misli o postupcima likova, zašto se nešto dogodilo, kako su se osjećali ili što bi se moglo dogoditi da je priča krenula drugim smjerom.

Posebno je korisno potaknuti dijete da samo prepriča priču koju je čulo ili pročitalo. Na taj se način potiču razumijevanje, organizacija misli i jezično izražavanje.

„Preporučila bih da tražimo od djeteta da nam prepriča priču, pogotovo ako mu je već dovoljno poznata. Tako možemo vidjeti kako će samo ispričati neki događaj ili priču kojoj je bilo izloženo. Naravno, možemo mu pomoći slikovnim materijalima ili potpitanjima“, savjetuje logopedinja.

Roditelji se pritom mogu nadovezivati na dječje komentare, proširivati njihove rečenice i ponuditi im nove riječi i izraze. Važno je i povezivati pročitano sa stvarnim događajima iz svakodnevnog života jer dijete tako lakše razumije i usvaja nove pojmove.

Najvažnije je, međutim, da čitanje ne postane još jedna obveza koju dijete mora odraditi. Trebalo bi biti prostor za razgovor, maštu, pitanja i zajedničko otkrivanje. Cilj nije samo da dijete pročita što više knjiga dok ide u školu, nego da razvije naviku kojoj će se vraćati i kada školske obveze jednom završe, zaključila je Grkeš Butigan.