IZAZOVI OBRTNIKA Kad jugo zapuše na pjaci, iskustvo je najbolji radar

Često prođemo pjacom u staroj gradskoj jezgri, a kako ondje poznajemo gotovo svakoga, ono što je trebalo biti tek kratka šetnja redovito se pretvori u niz malih razgovora. O temama se ne mora dugo razmišljati, jer pjaca uvijek ima svoju priču. A kad zapuše jugo, onda je i vjetar jedna od glavnih tema.

Tako smo danas, između pozdrava i nekoliko usputnih riječi, razgovarali o tome „kako puše na vjetar“, odnosno koliko jugo danas smeta onima koji svoj radni dan provode na otvorenome. Nekim obrtnicima i manja jačina vjetra već zadaje glavobolje, dok su drugi, čini se, navikli na puno jače udare. Na pjaci se, naime, ne pita samo kakav je dan, nego i koliko će dugo takav ostati.

I sami smo nekoliko studentskih sezona odradili na pjaci, pa nam vremenske neprilike nisu nepoznanica. Zato nas je jedna obrtnica danas upitala: „Sjećaš li se kad je bilo 35 metara u sekundi?“

Naravno da se sjećam. Držala sam se za suncobran, dok su mi dobri ljudi skupljali mape koje je vjetar raznosio po pjaci. Takve se situacije ne zaboravljaju, pogotovo kad ih proživite iz prve ruke, pokušavajući istodobno sačuvati i robu i vlastito radno mjesto.

O izazovima obrtnika već smo pisali, a za one koji svakodnevno rade na pjaci vremenske prilike zasigurno su među najvećima. Njihov radni dan uvelike ovisi o onome što se događa iznad njihovih glava. Zato se uz uobičajene alate za posao gotovo podrazumijeva i praćenje radara za vjetar i kišu. Prognoza postaje dio svakodnevice, a pogled prema nebu jednako je važan kao pogled prema kupcima.

Ipak, iskustvo čini svoje. S godinama se nauči procijeniti kada je riječ o prolaznom naletu vjetra, a kada je vrijeme za sklanjanje. Ne mora se sve pokupiti na prvi jači udar ni na prvu kap kiše. Pjaca ima svoj ritam, a oni koji na njoj rade dobro znaju da nije svaki oblak razlog za uzbunu, kao što ni svako jugo ne znači da je radni dan gotov.

Možda se upravo u tome krije dio umijeća života i rada na pjaci: u strpljenju, iskustvu i sposobnosti da se prilagodiš onome što ne možeš promijeniti. A dok god ima ljudi, robe, razgovora i onih koji će priskočiti u pomoć kad vjetar raznese mape, pjaca će ostati puno više od mjesta trgovine. Bit će mjesto susreta, malih svakodnevnih priča i iskustava koja se ne mogu naučiti iz prognoze.