Sanja istrčala prvi polumaraton za sat i 40 „Najteže je napraviti prvi korak, a onda više nema zaustavljanja!”

Cijelo ljeto trenirala je za svoj prvi polumaraton, a u Ljubljani je 21 kilometar i nešto više istrčala za sat i 39 minuta. No Vignjanki, sa adresom na Korčuli Sanji Lupis Šain najveći uspjeh nije samo rezultat, nego spoznaja da svojom pričom može potaknuti druge da učine nešto dobro za sebe.

Od odluke da počne trčati do ciljne linije prvog polumaratona put je ispunjen treninzima, odricanjem i trenucima u kojima je najlakše pronaći izgovor. Sanja Lupis Šain taj je put zaokružila na Ljubljanskom polumaratonu, koji joj je, osim odličnog rezultata, donio i snažne emocije te još veću motivaciju za nove izazove.

„Kad sam prošla cilj, potpuno su me savladale emocije. Sigurno sam pola sata dolazila k sebi, od suza do sreće i ponosa, ali odmah sam počela razmišljati o tome što bih mogla sljedeće”, otkrila je Sanja.

Cijelo ljeto treniranja za cilj

Pripreme za prvi polumaraton trajale su cijelo ljeto, a treninzi po visokim temperaturama bili su posebno zahtjevni. U Ljubljani su je, srećom, dočekali uvjeti koji su joj odgovarali, ali i atmosfera koju će dugo pamtiti.

Za istrčanih nešto više od 21 kilometra trebalo joj je sat i 39 minuta, čime je nadmašila vlastita očekivanja. „Stvarno sam prezadovoljna. Ispunila sam ono što sam željela za sebe i to je moj najveći uspjeh”, kaže Sanja.

Posebno ju je nosila podrška publike koja je pratila trkače duž cijele staze. Pljesak, navijanje i ohrabrenje ljudi različitih generacija davali su joj snagu i u trenucima kada je postajalo teško.

„Jednostavno ne možeš stati. Želiš ljudima pokazati da i oni mogu i želiš im biti primjer”, opisuje iskustvo koje joj je dodatno potvrdilo koliko je važno zajedništvo u sportu.

Najveća pobjeda je kada pokreneš nekoga drugoga

Sanja svoju priču ne dijeli samo zbog kilometara, rezultata i osobnih uspjeha. Putem društvenih mreža želi pokazati da se promjena može dogoditi i onda kada nam se čini da nemamo dovoljno vremena, volje ili motivacije.

I sama je prolazila kroz razdoblja odgađanja i razmišljanja kako će početi od ponedjeljka ili nekog drugog dana. Upravo zato želi drugima pokazati da ne moraju odmah trčati polumaratone da bi učinili nešto dobro za sebe.

„Nije majka rodila slavuća. Mislim da svatko to ima u sebi i da svatko može. Svojim primjerom pokušavam ljudima pokazati da se može”, poručuje.

Poruke ljudi koji joj govore da ih motivira i potiče na promjene posebno je vesele. Na pitanje je li joj veći uspjeh istrčati polumaraton ili saznati da je nekoga potaknula na aktivniji život, odgovor je jasan: upravo ovo drugo.

Ne moraš odmah trčati – samo počni

Za sve koji razmišljaju o većem kretanju, ali stalno pronalaze izgovore, Sanja ima jednostavnu poruku: ne čekajte sutra. „Najteže je krenuti i doći do prve promjene. Ali kad vidiš koliko ti to godi i koliko se bolje osjećaš, onda te više ništa ne zaustavlja”, kaže.

Pritom naglašava da prvi korak ne mora biti trčanje. Dovoljno je pronaći malo vremena za sebe, ustati sa stolice i otići u šetnju. Važno je početi, a potom postupno graditi naviku.

Nakon Ljubljane već razmišlja o sljedećem polumaratonu. Dubrovnik joj je također u mislima, iako priznaje da bi se za njegovu zahtjevnu stazu s brojnim usponima morala posebno pripremiti. Za sada najavljuje sudjelovanje na utrci od pet kilometara na DuMotionu.

Njezin je primjer podsjetnik da uspjeh ne mora uvijek biti broj na štoperici. Ponekad je najveća pobjeda promijeniti vlastite navike, pronaći vrijeme za sebe i nekome drugome pokazati da može isto.

„Samo se digni sa stolice i napravi nekoliko koraka danas. Sutra deset, pa trideset. Samo kreni”, poručuje Sanja.