U Orebiću se više ne pita „što će ljudi reć“: sport i joga postaju dio svakodnevice

U maloj sredini nije uvijek najteže napraviti prvi korak. Ponekad je teže napraviti ga dok znaš da će netko primijetiti da si ga napravio.

Upravo tako može izgledati početak neke nove navike u mjestu poput Orebića. Svi se međusobno poznaju, sve se brzo dozna, a ono što je u velikom gradu sasvim uobičajeno u maloj sredini ponekad prvo mora proći malu društvenu provjeru. Joga je, primjerice, nekoć znala izazivati pitanja koja zapravo nisu imala puno veze s vježbanjem – od toga „za koga je to“ do pitanja o njezinoj povezanosti s religijom.

Danas je slika ipak nešto drukčija.

Instruktorica joge i drugih oblika tjelesnog vježbanja Anamarija Radovančić već godinama prati kako se mijenja interes ljudi u Orebiću i okolici. I jedna je stvar, kaže, posebno zanimljiva: ljudima je često samo trebalo malo vremena da vide da nešto novo nije toliko neobično koliko im se na početku činilo.

„Ljudima uvijek treba malo da se naviknu na neke nove stvari i da zaključe da je to za njih korisno“, kaže Anamarija. A upravo se to, čini se, dogodilo i s jogom.

Kada je Anamarija počela raditi jogu u Orebiću, interesa nije nedostajalo. No, paralelno s prvim treninzima pojavila su se i pitanja o tome kakve veze joga ima s religijom i Crkvom.

„Ljudi su krenuli, bili su zadovoljni, ali onda se poteglo pitanje poveznice s Crkvom i ostalo. Međutim, nakon što su sami zaključili što radimo i što vježbamo, shvatili su da ne rade ništa pogrešno i uglavnom su svi nastavili“, prisjeća se.

Oni kojima je joga iz nekog razloga i dalje bila neprihvatljiva mogli su pronaći drugu opciju.

„Kome baš joga ima religijski aspekt koji mu smeta, prebaci se na pilates ili nešto što mu je ugodnije. Ja jogu stvarno prakticiram iz puno više zdravstvenih razloga, ne iz spiritualnih“, objašnjava.

I tu se zapravo vidi zanimljiva karakteristika malih sredina: nije nužno problem u samoj aktivnosti, nego u tome što postoji osjećaj da će je netko promatrati i komentirati.

„U malim sredinama zna to biti problem – što će netko drugi reći. Ali ljudi koji dolaze kod mene s vremenom su ipak razmislili svojim glavama. Kad dolaze vježbati, dolaze radi sebe“, kaže Anamarija.

Orebić pritom nije izoliran kada je riječ o interesu za tjelesnu aktivnost. Naprotiv, dolaze i ljudi iz okolnih mjesta, među kojima su Potomje, Kuna i druga mjesta Pelješca.

Razlog je prilično jednostavan: ponuda nije uvijek velika, pa ljudi putuju tamo gdje mogu pronaći aktivnost koja im odgovara.

„Nažalost, nemamo previše fitness centara, teretana i sličnog da bi ljudi mogli birati. Netko je više za ples, netko za nešto drugo, govori Anamarija.

I čini se da se krug polako širi.

„Što se tiče zimske sezone, s obzirom na broj ljudi koji se vrtiu Orebiću, stvarno mogu reći da ta brojka svake godine raste. Pogotovo ljudi koji ostaju ovdje cijelu godinu vježbati, a onda dovedu i svoje prijatelje.“

Orebić nije samo ljeto, more i vjetar

Orebić je mjesto u kojem se riječ „aktivnost“ prirodno veže uz more, vjetar, bicikle, šetnje, planinarenje i ljetni ritam. No, postoji i ona druga strana – potreba da se tijekom cijele godine pronađe nešto čime će se ljudi baviti.

Tu joga ulazi u priču na pomalo neočekivan način.

„Često znam čuti od žena da nisu dovoljno smirene da bi vježbale jogu. Ali upravo takvim osobama treba taj način smirivanja i povezivanja sa samima sobom, da utišaju sve ono što im stvara stres i malo osluškuju svoje tijelo“, kaže Anamarija.

Ne smatra da je fleksibilnost preduvjet za jogu – upravo suprotno. Na pitanje što bi rekla nekome tko kaže da nije dovoljno fleksibilan, odgovor je jednostavan: „To mi je najdraža rečenica zato što u principu radiš jogu da bi postao fleksibilniji. Ali to nije srž svega.“

Jer ljudi, objašnjava, često krenu zbog fizičkog dijela. Žele istegnuti tijelo, ojačati, riješiti određenu tegobu ili jednostavno isprobati nešto novo. Tek kasnije otkrivaju drugi dio priče.

A svakako  je najbolji pokazatelj promjene upravo ono što se događa na kraju treninga.

Opuštanje.

„Primijetila sam da kada netko tek krene vježbati, najteža vježba mu je upravo ona na kraju – opuštanje. Kada ležimo mirno, dišemo i opuštamo se, dosta ljudi se vrpolji i gleda kada će završiti. Kod naprednih vježbača vidi se kako lakše tonu u stanje mira i opuštenosti i zapravo im taj dio postane najdraži.“

U vremenu u kojem se i u školama, na radnim mjestima i u svakodnevnom životu sve više govori o stresu, odmoru i mentalnom zdravlju, taj dio joge možda je i jedan od razloga njezine sve veće popularnosti.

Orebić ima još jednu zanimljivost

Joga se ovdje ne događa samo između četiri zida. Anamarija organizira aktivnosti i izvan prostora za vježbanje – u prirodi, uz more, a tijekom zime i u šumi. Ljeti pak dolaze i ljudi koji nisu stalni stanovnici Pelješca, pa se među polaznicima mogu pronaći i oni koji su u Orebiću samo nekoliko dana ili mjesec-dva.

Zanimljivo je da je interes turista za jogu na otvorenom u Orebiću počeo puno prije nego što je takva ponuda postala gotovo standard u hotelima i resortima.

„Počela sam dosta rano, još 2020. ili 2021., javljala sam se lokalnim kampovima i hotelima u nadi da ćemo pokrenuti jogu za turiste i jogu na otvorenom. Međutim, tada to nekako nije zaživjelo. Tek sada su se ljudi pomalo osvijestili“, kaže Anamarija.

U maloj sredini neke stvari ne postanu normalne preko noći. Prvo ih ljudi gledaju. Onda ih probaju. A ako im se svide – vrlo brzo postanu dio svakodnevice.