Nekad su bili zaštitni znak kolovoza: Zašto Talijani više nisu među najbrojnijim gostima?

Puni brodovi, automobili i tisuće talijanskih gostiju nekada su obilježavali kolovoz u Dubrovniku. Ferragosto je bio jedan od vrhunaca turističke sezone, a talijanski se na Stradunu čuo na svakom koraku. Danas Talijani više nisu toliko dominantni, ali to ne znači da su nestali niti da je Dubrovnik izgubio privlačnost. Promijenili su se način putovanja, prometna povezanost i tržišta na koja se dubrovački turizam danas oslanja.

Dugogodišnji turistički djelatnik Milo Katić, koji je u Atlasu godinama radio s talijanskim tržištem, dobro pamti vrijeme kada je Ferragosto u Dubrovnik dovodio velik broj gostiju iz Italije.

– Razlika između tada i danas je golema. Krajem osamdesetih na linijama između Dubrovnika i Italije plovio je i veliki trajekt Sansovino, koji je prevozio putnike i automobile. Dani oko Ferragosta uvijek su bili udarni. Samo u privatnom smještaju, od Molunta do Orebića, znalo je biti oko 800 talijanskih gostiju, ne računajući one koji su boravili u hotelima – prisjeća se Katić.

Za razliku od današnjih kratkih putovanja, tada se u Dubrovnik nije dolazilo samo na nekoliko dana.

– Ostajalo se deset ili 15 dana. Danas se dolazi na dvije ili tri noći. Talijani danas kraće ostaju, imaju manje novca i češće biraju povoljnije destinacije – govori.

Prvi ozbiljniji pad talijanskog tržišta počeo je tijekom devedesetih. Rat je prekinuo pomorske veze s Dubrovnikom, a nakon njihova ponovnog uspostavljanja broj putnika više nije bio ni približno jednak.

– Nakon rata iz Barija smo slali glisere kojima je moglo doći stotinjak ljudi dnevno. To se nije moglo usporediti s velikim brodovima koji su ranije dovozili goste – ističe Katić.

Istodobno je slabila talijanska lira, dok su se Albanija i Crna Gora otvorile talijanskim turistima i uspostavile izravne brodske veze. Dubrovnik je izgubio nekadašnju prednost na talijanskom tržištu, ali se u godinama koje su slijedile snažnije otvorio prema drugim zemljama.

– Devalvacija lire smanjila je kupovnu moć Talijana, dok su im se otvorile nove i cjenovno pristupačnije destinacije. Sve je to znatno smanjilo njihov dolazak u Dubrovnik – objašnjava.

Talijanskih gostiju i danas ima mnogo u Istri, kojoj pogoduje blizina. Iz sjeverne Italije automobilom se ondje stiže za nekoliko sati, dok putovanje do Dubrovnika zahtijeva znatno više vremena i novca.

– Talijani rijetko odlaze na godišnji odmor bez automobila. Za dolazak u Dubrovnik moraju stići do Barija, platiti brod i ukrcaj automobila. Kada se tome dodaju cijene smještaja, jasno je zašto biraju bliže ili jeftinije destinacije – kaže Katić.

U međuvremenu se mijenjao i sam Dubrovnik. Podignuta je kvaliteta hotelske ponude, grad se pozicionirao kao destinacija više kategorije, a struktura gostiju postala je raznovrsnija.

– Dubrovnik je podignuo cijene i počeo tražiti druga tržišta. Naši hoteli s pet zvjezdica danas su na razini najboljih talijanskih hotela, ali prosječni talijanski gost takav odmor teško može platiti. Netko može izdvojiti za dvije noći u hotelu s pet zvjezdica, ali deset ili 15 dana već je sasvim druga priča – govori.

Turistička zajednica i turistički sektor, ističe, moraju se prilagođavati tržištima s kojima Dubrovnik ima kvalitetnu i učestalu prometnu povezanost.

– Najlakše nam se promovirati na tržištima s kojih svakodnevno dolazi više izravnih letova. Nije jednako promovirati Dubrovnik u Velikoj Britaniji, iz koje postoji velik broj letova, i na tržištu s kojeg je do nas teško ili skupo doći – objašnjava.

Upravo je dobra zračna povezanost omogućila Dubrovniku da privuče goste iz različitih dijelova svijeta i da više ne ovisi o samo nekoliko tradicionalnih tržišta. Nekadašnju dominaciju Talijana stoga nije zamijenila praznina, nego znatno raznovrsnija međunarodna turistička slika.

Može li Dubrovnik ponovno doživjeti kolovoze tijekom kojih se talijanski čuo na svakom koraku? Katić smatra da je takvo vrijeme ipak završilo.

– Teško. Ne vjerujem da se to vrijeme može vratiti. Ostala su nam lijepa sjećanja, ali vrijeme kada se ljeti na Stradunu talijanski čuo na svakom koraku ipak je prošlo – zaključuje.

Ferragosto je ostao lijep dio dubrovačke turističke memorije, ali ne i jedino mjerilo uspješne sezone. Puni brodovi i dugi odmori zamijenjeni su kraćim putovanjima, izravnim letovima i gostima iz cijelog svijeta. Nije riječ o tome da je nekada bilo bolje, nego da se Dubrovnik, baš kao i turizam, prilagodio novom vremenu.