Prometni kolaps na jugu Hrvatske: I kad sagradimo brzu cestu do granice s Crnom Gorom, što onda?

Javnost je proteklog vikenda mogla steći dojam da su kilometarske kolone prema Crnoj Gori posljedica nesposobnosti hrvatskih institucija ili činjenice da Hrvatska nije izgradila brzu cestu do granice.

No kada se pogledaju činjenice, postaje jasno da su stvarni uzroci znatno složeniji.

Problem postoji, ozbiljan je i Hrvatska ga ne smije ignorirati. Stanovnici Konavala tijekom prvog vikenda kolovoza ponovno su satima živjeli u prometnom kolapsu, a tisuće putnika čekale su na visokim temperaturama kako bi napustile Hrvatsku.

Ali ako želimo pronaći rješenje, najprije moramo utvrditi pravi uzrok.

1. Ovo nije običan ljetni vikend

Prvi vikend kolovoza jedan je od prometno najopterećenijih termina u cijeloj Europi.

Tada velik broj državljana Albanije i Kosova, koji žive i rade u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Italiji i drugim europskim državama, kreće na godišnji odmor prema svojim domovima. Radi se o iznimnom prometnom valu koji traje svega nekoliko dana u godini.

Drugim riječima, osnovni uzrok kolona nije organizacija prometa nego činjenica da se u isto vrijeme istim koridorom kreću deseci tisuća vozila.

2. Sami biraju ovaj pravac

Ti putnici imaju alternativne pravce, uključujući i one preko Srbije. Unatoč tome, velik broj njih i dalje bira prolazak kroz Hrvatsku i Crnu Goru jer im je taj koridor najpovoljniji za njihovo odredište. Isti prometni obrazac ponavlja se godinama.

Da postoje jednostavnija ili brža rješenja, vozači bi ih odavno počeli koristiti.

3. Ovo nije problem koji je nastao ove godine

Tko god godinama prati promet na krajnjem jugu Hrvatske zna da se gotovo identične kolone stvaraju svakog početka kolovoza.

Prometni val nije novost. Nije se promijenila ni ruta kojom većina tranzitnih putnika putuje prema Albaniji i Kosovu.

4. Pravi prometni lijevak nalazi se na granici

Ključnu činjenicu ovih dana iznio je i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.

Kako je objasnio, vozila iz Hrvatske prema graničnom prijelazu dolaze kroz pet prometnih traka, a nakon granice promet prema Crnoj Gori nastavlja se u svega dvije trake.

To je klasičan prometni lijevak. Nije riječ o tome da hrvatska policija ili carina stvaraju zastoj, nego o tome da prometni kapacitet nakon granice jednostavno nije dovoljan za broj vozila koja u istom trenutku žele proći.

Bi li autocesta do granice riješila problem?

Posljednjih dana moglo se čuti kako Hrvatskoj nije dovoljna brza cesta do Zračne luke Ruđer Bošković u Čilipima, nego da je nužno izgraditi autocestu ili brzu cestu sve do granice s Crnom Gorom. To zvuči logično. Ali samo na prvi pogled.

Čak i kada bi Hrvatska sutra izgradila modernu četverotračnu prometnicu sve do granice, sva bi se vozila nakon prijelaza ponovno uključila na prometnice u Crnoj Gori koje imaju znatno manji kapacitet. Drugim riječima, kolona ne bi nestala. Samo bi se pomaknula nekoliko stotina metara dalje.

Nijedna prometnica ne može povećati kapacitet cesta iza granice. Ona može samo dovesti još više automobila do mjesta gdje se promet ponovno mora suziti.

Pravo dugoročno rješenje može postojati tek kada obje države imaju prometnice usporedivog kapaciteta.

Što Hrvatska može napraviti?

To ne znači da Hrvatska ne treba ulagati u prometnu infrastrukturu. Naprotiv.

Kada bude gradila nastavak brze ceste prema krajnjem jugu, završni dio prometnice trebalo bi projektirati tako da može prihvatiti ekstremna prometna opterećenja tijekom nekoliko dana u godini.

Više prometnih traka za formiranje kolona, odvojeni koridori za kamione i autobuse te dovoljno prostora za čekanje omogućili bi da tranzitni promet više ne blokira svakodnevni život stanovnika Konavala.

Kolone možda ne bi nestale, ali više ne bi paralizirale cijelo područje.

Prije traženja krivca treba analizirati uzroke

Posljednjih dana dio nacionalnih medija gotovo je isključivo postavljao pitanje što će Hrvatska učiniti kako bi riješila problem.

Pritom se vrlo malo govorilo o stvarnim uzrocima prometnog kolapsa. Zanimljivo je da crnogorski, albanski i kosovski mediji nisu cijeli problem jednostavno pripisali Hrvatskoj. Takav se zaključak najčešće mogao čuti upravo u dijelu hrvatskog medijskog prostora i na društvenim mrežama.

Još je zanimljivija jedna nedosljednost. Godinama se u dijelu nacionalnog medijskog i političkog prostora moglo čuti da su Pelješki most, autocesta prema Dubrovniku i brza cesta na jugu Hrvatske preskupe investicije te da bi taj novac bilo bolje uložiti u bolnice, škole i vrtiće.

Danas, nakon jednog prometno ekstremnog vikenda, više nije dovoljna ni brza cesta do Čilipa. Odjednom se kao nužno rješenje traži autocesta sve do granice s Crnom Gorom. Hrvatska treba nastaviti graditi svoju prometnu infrastrukturu. Ali ozbiljna prometna politika ne može se voditi tako da se jednoga dana velike prometnice proglašavaju nepotrebnim luksuzom, a već sljedećega traži još skuplja cesta kao jedino moguće rješenje. Prije nego što se odredi krivac, treba pogledati cijeli prometni koridor.

Jer čak i kada bi Hrvatska do granice dovela autocestu sa šest prometnih traka, sva bi vozila na kraju ponovno morala ući u prometni sustav Crne Gore. Dok se ne poveća kapacitet cijelog koridora, kolone se mogu bolje organizirati i udaljiti od konavoskih naselja – ali ih nije moguće jednostavno izbrisati.