Skladište, bolnica i kamenolom bile su samo neke od lokacija za predstave Dubrovačkih ljetnih igara

Dubrovačke ljetne igre već desetljećima dokazuju da cijeli grad i njegova okolica mogu postati jedinstvena pozornica pod otvorenim nebom. Dok su povijesne utvrde i kamene poljane unutar gradskih zidina uobičajena kulisa, festival je kroz povijest često izlazio iz zone komfora i pronalazio nevjerojatne, naizgled posve nespojive prostore za dramske i plesne izvedbe. Umjesto klasične scenografije, redatelji su inspiraciju tražili u divljoj prirodi, industrijskim skladištima, pa čak i u ambijentu aktivnih ili napuštenih gradilišta, a neke od njih donosimo u nastavku.

Kamenolom na Dubcu kao arhetipska kazališna arena

Jedan od najupečatljivijih i vizualno najdramatičnijih primjera ambijentalnog teatra svakako je kamenolom na Dubcu, smješten u Župi dubrovačkoj, kojeg je redatelj Marin Carić opisao kao živu ranu u srcu brda. Carić je upravo u tom grandioznom i sirovom ambijentu 1988. godine odlučio postaviti Agamemnona, prvi dio čuvene Eshilove Orestije, dok je preostala dva dijela u staroj gradskoj jezgi režirao Ivica Kunčević. Iako ovaj prostor nudi idealne dimenzije i prostorne odnose za velike kazališne izazove, kasnije se rijetko koristio. Ipak, u kroniku Igara upisao se još jednom, 2002. godine, kada je udomio Shakespearova Othella u izvedbi litavskog kazališta Meno fortas i u režiji Eimuntasa Nekrošiusa.

Kazališna čarolija u šumi pored bolnice

Potpuno drugačiji, ali jednako neobičan i intiman prirodni prostor poslužio je kao kulisa za predstavu koja je povezala klasični tekst s netaknutim zelenilom. U gustoj šumi na Medarevu, koja se nalazi nedaleko od Opće bolnice Dubrovnik, poznati redatelj Paolo Magelli postavio je 2006. godine predstavu Ptice@točka.hr. Ova predstava, nastala po motivima Aristofanovih Ptica, iskoristila je šumski krajolik kao prirodnu scenografiju, stvarajući specifičnu atmosferu koja je publici pružila posve novo iskustvo gledanja kazališnog komada u divljini.

Od lučkih i građevinskih skladišta do hramova kulture

Surova industrijska arhitektura također je pružila nevjerojatan prostor za kreativno izražavanje, dokazujući da se umjetnost može roditi i među zidovima skladišta. Godine 2001. ispred starog skladišta u luci Gruž izvedena je predstava Filipa Šovagovića Ptičice u produkciji HNK Split i pod režijom Paola Magellija. Isti je lučki prostor, ali ovoga puta njegova unutrašnjost, poslužio 2018. godine za predstavljanje djela Ispravci ritma, koje je nastalo u suradnji izvedbenog kolektiva BADco., Igara i zagrebačkog HNK-a.

Sličan industrijski i radni ambijent pretvoren je u pozornicu i u Rijeci dubrovačkoj. Na mjestu bivšeg skladišta građevinskog poduzeća u Ulici Ogarići u Komolcu, 2016. godine svoj idealan prostor za igru pronašla je predstava Antigona – 2000 godina kasnije. Ova uspješna izvedba nastala je u koprodukciji Kazališta Ulysses i sarajevskog MESS-a, pod redateljskom palicom Lenke Udovički, ostavljajući neizbrisiv trag u povijesti istraživanja novih scenskih prostora.

Foto: pgm ragusa