Između zahvalnosti i etike: Što pacijenti daruju liječnicima? Jedan je otkrio što čuva dok je živ

Kada se zatvore vrata bolničke sobe, a pacijent nakon teške borbe za zdravlje konačno krene kući, u srcu često ostaje duboka potreba da se onima koji su sudjelovali u spašavanju života kaže jedno veliko „hvala“. No, kako ta zahvalnost izgleda u praksi? Gdje prestaje iskreni znak pažnje, a gdje počinje kršenje etičkih kodeksa? Istražili smo kako se pacijenti na jugu Hrvatske zahvaljuju liječnicima i medicinskom osoblju.

Od kave i bombonijere do umjetnina

Tradicija darivanja liječnika na našim prostorima ima dugu povijest. Nekada su u seoskim ambulantama pacijenti donosili ono najbolje što su imali: domaća jaja, sir, pršut ili bocu domaćeg maslinovog ulja i rakije. Iako su se vremena promijenila, duh te tradicije i dalje živi, ali u modernijem ruhu, mada takvi darovi nisu ni danas rijetkost.

Medicinske sestre i liječnici s kojima smo razgovarali, a koji su željeli ostati anonimni, potvrđuju da su najčešći darovi i dalje klasici. To su u prvom redu kava i slatkiši, tako da bombonijere, bajadere i kvalitetna kava i dalje drže čvrsto prvo mjesto. To su darovi koji obično završe u zajedničkim prostorijama kako bi se počastio cijeli odjel.

Tu su i pića, odnosno boce kvalitetnog vina, viskija ili autohtonih žestokih pića čest su izbor u prvom redu muških pacijenata.

Sve popularniji su i personalizirani darovi i to uokvirene zahvalnice, ručno pisana pisma, pa čak i crteži koje su izradila djeca koju su liječnici liječili. Neki se pacijenti odlučuju liječniku darovati knjigu za koju znaju da bi ga zanimala, a još češće umjetničku sliku.

“Najvrjedniji dar koji sam ikada dobio nije bila skupa boca pića, nego pismo jedne bake čijeg smo unuka operirali. To pismo i danas čuvam u ladici radnog stola. Kada je dan težak, to me podsjeća zašto radim ovaj posao”, priznaje nam jedan liječnik.

Drugi liječnik se sjeća kako mu je u posjebnom sjećanju ostao naramak kuka i šparoga koje mu je kao zahvalu na liječenju donijela jedna starija gospođa.

Zanimljivo je da sami zdravstveni djelatnici ističu kako im materijalne stvari znače najmanje. Najveća nagrada im je, kažu, vidjeti pacijenta koji je u bolnicu ušao nepokretan ili u teškom stanju kako iz nje izlazi na vlastitim nogama, nasmijan.

Sve više se sreću i javne zahvale, objave u medijima, zahvale preko društvenih mreža ili službene pohvale upućene ravnateljstvu bolnice. Takve geste podižu ugled liječnika i cijelog tima, što im u profesionalnom smislu znači mnogo više od bilo kakve materijalne vrijednosti.

Gdje je granica? Što kaže zakon, a što etika?

Iako je darivanje nakon završenog liječenja motivirano uglavnom čistom emocijom, granica između dara pažnje i korupcije zakonski je vrlo jasno povučena.

Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, kao i prema kodeksima medicinske etike, primanje novca ili skupocjenih darova strogo je zabranjeno.

U tom kontekstu, davanje novca, odnosno ozloglašene „plave kuverte“, strogo je zabranjeno i zakonom se tretira kao kazneno djelo korupcije, bez obzira na to daje li se taj novac prije ili tek nakon završetka liječenja. Jednako tako, liječnici ne smiju primati skupocjene darove poput markiranih satova, nakita ili vrijedne tehnologije. Takve stvari prelaze granicu simbola pažnje, imaju veliku materijalnu vrijednost i potencijalno obvezuju liječnika, što je u medicinskoj etici potpuno nedopustivo.

S druge strane, zakon i etički kodeksi prepoznaju takozvane običajne darove male vrijednosti. To znači da su simbolični darovi, poput kave, čokolade ili cvijeća, dopušteni i smatraju se društveno prihvatljivim izrazom zahvalnosti koji ne narušava profesionalni integritet medicinskog osoblja.

Liječnici naglašavaju da postoji ključna razlika između dara koji se daje prije medicinskog zahvata, kako bi se dobio bolji tretman ili preskočila lista čekanja, što je čista korupcija i simbola pažnje koji se uručuje nakon uspješnog liječenja, kada je pacijent već otpušten.