Provjerili smo koliko Italija ima općina i turističkih zajednica, nećete vjerovati kad vidite brojeve

Nakon najave Vlade o povećanju paušalnih iznosa za privatne iznajmljivače u javnosti se sve češće komentira kako umjesto novih nameta država treba ukinuti veliki broj općina i turističkih zajednica koje ne postoje u tolikom broju u drugim turističkim zemljama poput susjedne Italije. Tragom tih komentara istražili smo kako sve funkcionira u Italiji.

Italija je administrativno podijeljena na 20 regija, 107 provincija i 7.896 općina (comuni). To je zemlja u kojoj postoji čak i općina s 30 stanovnika poput Morterone u Lombardiji  i grad s 2,75 milijuna stanovnika (Rim), a pritom obje imaju isti pravni status. Svaka od tih gotovo 8.000 općina ima svog gradonačelnika, svoje vijeće i — što je ključno za turizam — pravo da sama uvede, odredi visinu i raspoređuje prihode od turističke pristojbe (tassa di soggiorno).

Talijanski zakon ne propisuje jedinstvenu stopu turističke pristojbe. Svaka općina koja želi uvesti pristojbu to može učiniti samostalno, u rasponu od 1 do 10 eura po osobi po noćenju. Rim može naplatiti 10 eura, Firenca 8 eura, a neka mala toskanska općina 1,50 eura — i sve je to legalno i u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

Samo prvih deset gradova (Rim, Firenca, Milano, Venecija, Napulj, Bologna, Rimini, Torino, Sorrento i Verona) prikupilo je 50 posto ukupnih prihoda od turističkih pristojbi. Rim je sam prikupio 165 milijuna eura, Firenca gotovo 70 milijuna.

 

Taj novac ostaje u općini koja ga je prikupila i namijenjen je konkretnim svrhama: održavanju kulturne baštine, unapređenju turističke infrastrukture, čistoći javnih površina i organizaciji kulturnih događanja. Nema centraliziranog fonda, nema preraspodjele prema siromašnijim regijama — svaka općina zadržava ono što prikupi.

 

S druge strane Hrvatska ima 555 jedinica lokalne samouprave, oko 300 turističkih zajednica. Hrvatska je, prema podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, administrativno podijeljena na 428 općina i 127 gradova (ukupno 555 jedinica lokalne samouprave) te 20 županija. Za razliku od Italije, Hrvatska je izgradila poseban sustav turističkih zajednica koji nije identičan sustavu lokalne samouprave — turističke zajednice su zasebne pravne osobe koje se financiraju iz boravišne pristojbe i turističke članarine, a ne iz općinskog proračuna.

Prema procjenama i podacima OECD-a iz prosinca 2024. godine, oko 50 posto od 555 hrvatskih lokalnih jedinica osnovala je turističku zajednicu — što znači otprilike 300 lokalnih turističkih zajednica. Uz njih postoje i 20 županijskih turističkih zajednica i jedna nacionalna — Hrvatska turistička zajednica (HTZ). Ukupno je, dakle, sustav sastavljen od više od 320 organizacija na različitim razinama.

 

Visina boravišne pristojbe u Hrvatskoj nije prepuštena lokalnoj odluci kao u Italiji već se određuje na nacionalnoj razini, uz razlike prema razredima turističkih mjesta (A, B, C i D razred).  Prihodi od boravišne pristojbe raspoređuju se prema zakonski propisanom ključu: dio ostaje lokalnoj turističkoj zajednici, dio ide županijskoj, a dio nacionalnoj HTZ-u. HTZ je u 2024. godini ostvarila 53,8 milijuna eura ukupnih prihoda, što je rekordni rezultat i 9 posto više od planiranog.

Na prvi pogled, talijanski model izgleda kao pobjednički jer prikupe gotovo 800 milijuna eura godišnje, novac ostaje tamo gdje je zarađen, lokalne zajednice same odlučuju o prioritetima. Ipak, iza tih brojeva krije se ozbiljna nejednakost — 50 posto prihoda prikupi samo 10 gradova, dok stotine malih općina skupljaju simbolične iznose koji ne pokrivaju ni troškove administracije sustava. OECD je u srpnju 2025. objavio poseban izvještaj o potrebi jačanja turističkih statistika u Italiji, upozoravajući da je sustav “iznimno fragmentiran” i da otežava strateško planiranje na nacionalnoj razini.