Pomorskog policajca država godinama zakidala za plaću. Pravda je u ovom slučaju bila spora, ali dostižna

Policajac dubrovačke pomorske policije koji je od 2019. do 2021. proveo stotine dana na plovilu, a za velik dio tog rada nije primio punu naknadu, nepravomoćnom presudom od 11. svibnja 2026. dobio je spor protiv Ministarstva unutarnjih poslova.

Radio je kao strojar na brodu. Svakodnevno je, prema iskazima svjedoka i njega samoga, sat vremena prije početka radnog vremena palio motore, provjeravao strojarnicu i pripremao plovilo za isplovljavanje u 8 sati. Navečer, po povratku u luku, radio je još dva do tri sata: pregledavao motore, vodio brodski dnevnik, kontrolirao agregat koji je radio neprekidno. Po noći je ustajao dva do tri puta kako bi provjerio napon u baterijama. Za cijelog trajanja plovidbe, koja je znala potrajati i sedam do osam dana, nije mogao napustiti brod ni obavljati privatne stvari.

MUP je tvrdio da je policajcu uredno isplatio sve naknade: prekovremene sate, noćni rad, rad blagdanima, terenski dodatak i naknadu za pasivno dežurstvo. Argumentirao je i da se dio vremena na brodu izvan evidentiranog radnog vremena ne može smatrati prekovremenim radom jer je Vrhovni sud zauzeo stajalište da je dio tog vremena odmor, a ne rad.

Sud je ipak prihvatio mišljenje sudske vještakinje koja je detaljno rekonstruirala radne evidencije za cijelo utuženo razdoblje. Od ukupnog vremena na plovilu odbijeno je osam sati dnevnog odmora, a preostalo je tretirano kao prekovremeni rad. Pisane evidencije o stvarno odrađenim satima izvan redovnog radnog vremena nisu vođene, pa ih nije bilo moguće precizno utvrditi za svaki dan. Na toj osnovi vještakinja je izračunala razliku između isplaćene i zakonski dugovane naknade na ukupno 13.234,65 eura bruto.

Sud je zauzeo stajalište da naknada za pasivno dežurstvo i naknada za prekovremeni rad nisu međusobno isključive. Policajac ih je mogao ostvariti istovremeno jer je bio raspoloživ poslodavcu u svakom trenutku, pa i za odmora. Uz glavnicu su dosuđene zatezne kamate koje teku od 15. u svakom mjesecu za prethodni mjesec, počevši od veljače 2019. Ministarstvo je dužno platiti i 2.400 eura troškova postupka.

Presuda je nepravomoćna, a stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.