PAKAO OVISNOSTI Zašto je najvažniji prvi zid obrane od ovisnosti i nasilja, a što onda kad on zakaže

Dubrovački srednjoškolci i brojni građani okupili su se danas na Sveučilištu u Dubrovniku kako bi otvoreno razgovarali o temama koje društvo često gura pod tepih. Javna tribina „Međuvršnjačko nasilje i ovisnosti među mladima“ okupila je stručnjake iz policije, sudstva, psihologije i medija, ali i ljude koji su pakao ovisnosti osjetili na vlastitoj koži.

Organizator ovog skupa, Denis Pavela iz prometne policije, odmah je u startu upozorio na opasnu vezu između poroka i ceste. Iznio je zabrinjavajuće podatke o broju mladih koji sjedaju za volan pod utjecajem alkohola i droga, naglasivši kako su današnje generacije pod ogromnim pritiskom društvenih mreža koji ranije nije postojao.

Policijska službenica Anita Matana otkrila je porazne statistike o vršnjačkom nasilju i pozvala mlade da ne šute, već da prijave svaki oblik zlostavljanja, bilo uživo ili na internetu. Da zakon nije nimalo blag prema onima koji krenu krivim putem, objasnio je sudac Vlaho Bošković. On je pojasnio kako maloljetnički kriminal ne prolazi nekažnjeno te da se, osim odgojnih mjera, u težim slučajevima može završiti i iza rešetaka.

Važan dio rasprave bio je posvećen modernim tehnologijama. Profesor Đorđe Obradović upozorio je da društvene mreže često potpiruju nasilje, dok je psihologinja Renata Gleđ istaknula kako su obitelj i škola prvi zid obrane koji mora pružiti podršku djetetu prije nego što bude prekasno. Dživo Brčić iz Grada Dubrovnika posebno je apelirao na roditelje, objasnivši da djeca moraju imati povjerenja u njih kako problemi ne bi ostali skriveni unutar četiri zida.

Ipak, najsnažniji dojam na prisutne ostavila je osobna priča supružnika Marine i Stjepana Jurinca. Oni su hrabro podijelili svoje iskustvo borbe s ovisnošću, opisujući taj začarani krug kao put koji uništava sve pred sobom. Njihovo svjedočanstvo poslužilo je kao živa opomena svima u dvorani.

Zaključak ove tribine je jasan: prevencija i edukacija nemaju alternativu. Društvo treba pozitivne uzore, a mladi trebaju odrasle koji će ih saslušati i usmjeriti prema sigurnijim životnim izborima prije nego što naprave pogrešku koja im može nepovratno promijeniti život.