Mjesto gdje se ne dijeli samo hrana, nego i topla riječ, osjećaj da nitko nije napušten

Svima onima koje život nije mazio svakoga dana toplo utočište pruža dubrovačka pučka kuhinja, mjesto gdje se ne dijeli samo obrok, nego i topla riječ. I dok se kroz godine puno toga promijenilo, jedna stvar ostaje ista: vrata su uvijek otvorena onima kojima je pomoć najpotrebnija.

„Za naše korisnike mi smo tu svakog dana. Uvijek za blagdane, a tako i ovog Uskrsa, imamo malo bogatiji jelovnik. Nismo zaboravili ni pincu, ni jaja koje ćemo dijeliti našim korisnicima“, govori direktor Vido Raič.

A korisnika je sve manje.

„Broj se neprekidno smanjuje. Ja sam ovdje već 22 godine. Nekada je bilo i oko 220 korisnika. Do studenog 2025. bilo ih je 130, a nakon revizije Centra za socijalnu skrb došli smo na 84 korisnika, čak 50 manje“, otkriva Raič.

Brojke kriju različite sudbine, ali i gaje nadu da zaista sve manje ljudi treba ovakvu vrstu pomoći. Oni koji i dalje dolaze, na dobro znanoj gruškoj adresi pronalaze puno više od toplog obroka.

„Imamo kuharicu i poslužitelja hrane koji su s nama već 30 godina. Gospođa je otišla je u mirovinu, ali se vratila i radi na četiri sata, jer su korisnici tražili da ostane. Uspjeli smo je nagovoriti, jer smo postali kao obitelj. Zajedništva ne fali, a lijepa riječ puno znači“, priča Raič.

U svijetu koji često zaboravlja na ranjive, ovdje se svakodnevno dokazuje da empatija još uvijek postoji. Na uskršnjem stolu pučke kuhinje ne dijele se samo pince i jaja, nego i ono puno važnije – osjećaj da nitko nije sam.

Foto IKA