Župan Pezo: ‘Moramo naučiti odvajati otpad za recikliranje, samo jedna općina to radi dobro’

Centar za gospodarenje otpadom Lučino razdolje jedan je od najvažnijih infrastrukturnih projekata u mandatu župana Blaža Peza. No i kada napokon bude dovršen, taj će centar moći zaprimati samo oko 40 posto ukupnog otpada koji nastaje na području Dubrovačko-neretvanske županije. Što će biti s preostalih 60 posto otpada, kako uspostaviti učinkovit sustav razvrstavanja i recikliranja te na koji način educirati građane i podići svijest o odgovornom postupanju s otpadom i smanjenju njegove ukupne proizvodnje, razgovarali smo sa županom Blažom Pezom.

U medijima je već jasno iskomunicirano da se čeka četvrta faza projekta Centra za gospodarenje otpadom. No ono što građanima možda nije posve jasno jest što će Lučino razdolje značiti kada bude dovršeno i kada krene primati otpad. Što to konkretno znači za građane?

U biti to znači da ćemo većinu svog otpada morati znati reciklirati, a mi danas nemamo dovoljno razvijenu svijest o tome. I slažem se s vama, to je veliki izazov. Centar za gospodarenje otpadom je samo vrh piramide jednog sustava to je sustav gospodarenja otpadom na koji svi zajedno moramo dati svoj doprinos.

Sve počinje od građana, koji bi trebali puno više razvrstavati i odvajati otpad, ali i od jedinica lokalne samouprave koje im za to trebaju osigurati uvjete. Govorimo o odvojenim kantama, reciklažnim dvorištima, vrećicama. Taj sustav, svi smo svjesni, još uvijek poprilično kaska.

Ima jedinica lokalne samouprave koje su napravile veći iskorak i u tome su uspješnije, kao i gospodarskih subjekata koji vrlo odgovorno rade svoj dio posla i ovom ih prilikom želim pohvaliti i zahvaliti im. Međutim, daleko smo još od sustava kakav mora funkcionirati da bi CGO, kao završni element, bio ono što bi se reklo – jagoda na šlagu.

Praktično, samo oko 40 posto otpada moći će dolaziti u Centar. Riječ je o ostatku otpada koji se više ne može ni na koji način reciklirati ili iskoristiti u daljnjoj proizvodnji. Pred nama je, po meni, jedno izazovno razdoblje jer u sljedećih godinu i pol do dvije godine, kada bi Centar trebao početi s radom, cijeli taj sustav mora biti uspostavljen i funkcionalan.

O tome smo više puta razgovarali i na kolegijima s načelnicima, to je bila jedna od glavnih tema, i volio bih da se svi ozbiljno uhvate tog posla. Jer čak i kada Centar bude gotov, tamo se neće moći dovoditi sav otpad, nego isključivo onaj koji se nije mogao iskoristiti u daljnjoj obradi.

Često se ističe kako je ključan problem svijest građana i njihovo ponašanje prema otpadu. Činjenica je da sve što mi jednom kupimo vrlo brzo postaje naš otpad. Mi često odemo u trgovinu kupimo neki proizvod i uopće ne razmišljamo što će dalje biti s ambalažom. 

I ne radi se samo o tome da je to naš otpad, nego i naša obveza. Mi ga bacimo i zaboravimo, nije nas briga gdje će dalje završiti. A sustav o kojem govorimo, koji treba uvesti, nešto će i koštati.

Osim promjene navika i discipline u odnosu prema otpadu, tu je i pitanje odnosa prema okolišu i prostoru u kojem živimo. Upravo se kroz način na koji postupamo s otpadom vidi kako se odnosimo prema svom okolišu.

Naravno da će to koštati više – razdvajanje otpada, sirovine, sustavi koji to omogućuju, od odvojenih kanti do spremnika za biootpad, plastiku, staklo, metal, glomazni otpad. Sve su to ulaganja. No sve te vrste otpada mogu se ponovno koristiti kroz reciklažu i ponovnu upotrebu, a ne odmah odbaciti.

Kružna ekonomija mora profunkcionirati. Da, cijena toga bit će veća, ali to je cijena čistog okoliša, čiste zemlje, vode i zraka. Nešto moramo ostaviti budućim generacijama i ne možemo biti sebični i reći da nas nije briga za sutra.

Kako to osvijestiti široj javnosti?

Ova svijest mora zaživjeti među ljudima i te navike moramo usvojiti. To je pitanje budućnosti i civilizacijskog dosega koji svi zajedno moramo poštovati. CGO se financira europskim sredstvima i smatram da su to uistinu novci uloženi u nešto kvalitetno i dobro.

Svatko tko je protiv CGO-a, po meni je praktično protiv okoliša i zdravog razuma. Mi danas, u 21. stoljeću, bacamo vrećice u krš i na kamena odlagališta poput Grabovice, koju održavamo godinama samo kako bismo dobili vrijeme da usvojimo ove navike.

U županiji još imamo nekoliko aktivnih odlagališta i njihovo trajanje bit će još maksimalno godinu do dvije, ovisno o kapacitetima. Nakon toga moramo reći – dosta. Ogromna sredstva ulažemo u njihovu sanaciju, jer čak i kada se prestane s odlaganjem otpada, o tim lokacijama treba voditi brigu. Godine nesustavnog upravljanja ostavile su ozbiljne posljedice.

Zato je CGO definitivno korak naprijed i nemamo alternativu. Ovo je projekt koji će obilježiti cijeli mandat – i vaš i moj. Na kraju ćemo moći podvući crtu i dati si ocjenu jesmo li uspjeli ili nismo, i to će nas obilježiti u ove četiri godine.

Ima li Pelješac trenutno najveći problem s gospodarenjem otpadom?

Pelješac se nalazi u posebno zahtjevnoj situaciji. Trenutno su prisiljeni voziti otpad u unutrašnjost Hrvatske, pri čemu se više puta mijenjalo odredište, što im stvara velike troškove. Nije lako pelješkim načelnicima, ali isto tako ne možemo podržavati niti opravdavati postupke koji vode divljanju i odlaganju otpada na divlja odlagališta, o čemu smo u posljednje vrijeme slušali u medijima.

Nadam se da će se rješenje uskoro pronaći. Koliko znam, ono je već na vidiku – postoji novo odlagalište u unutrašnjosti Hrvatske. Mi ćemo pomoći; imali smo sastanke s Ministarstvom zaštite okoliša i Fondom kako bismo financijski olakšali taj prijelaz.

Međutim, oni moraju odraditi i svoj dio posla: uspostaviti sustav, odvajati i reciklirati otpad te doći do razina od 40, 50 pa i 60 posto odvajanja. Trenutno, osim Orebića koji je dobar primjer, ostale pelješke općine u tome značajno kaskaju.

Trenutno je najaktulanije pitanje Stona i tamošnjih odlagališta. Jeste li se čuli s načelnikom?

Ne bih ulazio u detalje medijskih napisa, ali činjenica je da ćemo načelniku dati punu podršku kako bi se uveo red i kako bi se otpadom počelo pravilno upravljati. Pomoći ćemo da se otpad zbrine na za to predviđenim odlagalištima u Hrvatskoj, jer postoje lokacije koje imaju dodatne kapacitete, ne samo za svoje potrebe nego i za ovakve hitne situacije. U tom smislu načelnik će imati našu podršku, ali od njega očekujem da uvede red u odvajanje otpada, osigura zasebne kante, donese odgovarajuće komunalne odluke i da se s njihove strane stvari počnu rješavati kako treba.