ČOBANI NAPADAJU Bezimeni hejteri najnižih strasti pljuju po paru nogometaša i studentice o kojima svi pričaju

Dora Lozica

31. prosinca 2025.

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Događaj je bio trivijalan, gotovo protokolaran, obljetnica modnog brenda Lunilou u vlasništvu Izabel Kovačić. Mediji su zabilježili dolazak brojnih uzvanika, no najveću pažnju privukao je dolazak Joška Gvardiola, hrvatskog reprezentativca i jednog od najcjenjenijih mladih nogometaša Europe, koji se pojavio u pratnji svoje partnerice Lu Mastrović, 20-godišnje studentice veterine.

I tu bi priča trebala stati.

No ono što je uslijedilo ispod objave članka na Facebook stranici nema veze ni s javnim interesom, ni s kulturom dijaloga, ni s elementarnom ljudskošću. Lavina mržnje, uvreda i primitivizma još je jednom pokazala u kakvom frustriranom društvu živimo, gdje se svaka neostvarena osoba osjeća prozvanom da javno mrzi dvoje, praktički, djece.

Komentari koji su se nizali ubrzo su postali studija društvene patologije. Joško Gvardiol ima 23 godine, nosi dres hrvatske reprezentacije, igra nogomet na najvišoj svjetskoj razini, no to nije spriječilo stotine Hrvata da ga vrijeđaju na temelju izgleda, podrijetla i identiteta. Od etiketiranja, rasističkih aluzija, do potpunog ponižavanja njegove vrijednosti kao osobe, na društvenim mrežama je sve dopušteno.

Njegova partnerica Lu Mastrović, djevojka od 20 godina, studentica, privatna osoba bez ikakve javne funkcije, izložena je još brutalnijem tretmanu, vjerojatno jer je žena i to seksualizaciji, ponižavanju, vrijeđanju izgleda, karaktera i morala. Komentari prelaze granicu dobrog ukusa, ali i granicu zdravog razuma.

Ovo nisu mišljenja, nisu ni šale, ovo su objede, uvrede i otvoreno nasilje riječima. Posebno zabrinjava činjenica da se sve to događa na hrvatskim društvenim mrežama, među ljudima koji se u drugim prilikama rado pozivaju na obitelj, tradiciju, vjeru i domoljublje. Isti ti profili bez zadrške ponižavaju mlade ljude koji su tek zakoračili u odrasli život.

Također, ovo nije priča samo o Gvardiolu i njegovoj djevojci. Ovo je priča o društvu koje je izgubilo osjećaj mjere, o potrebi da se javne osobe, ali i njihovi bližnji raskomadaju u komentarima jer su mladi, uspješni, vidljivi, jednostavno sretni ili možda ne izgledaju i ne govore ono što se ekipi iza tipkovnica sviđa. I dok je Gvardiol rado viđen, hvaljen i cijenjen kao izuzetan nogometaš i skroman momak u Engleskoj gdje igra, u rodnoj Hrvatskoj je izložen ponižavanju i najnižim uvredama.

Društvene mreže, osobito Facebook, ponovno su pokazale koliko lako anonimnost postaje alibi za najniže ljudske porive i to bez odgovornosti, bez posljedica, bez empatije. Posebno je porazno da se meta takvih napada sve češće pronalazi u mladim ženama, gdje se kritika gotovo redovito pretvara u mizoginiju, ali kao što možete vidjeti, ni hrvatski reprezentativci nisu pošteđeni. Promisle li ikad autori takvih komentara na moguće posljedice, kakva će biti reakcija ljudi koji to čitaju? Mogu li reakcije biti fatalne?

Što to govori o nama? Kakvo smo društvo postali ako nam je normalno javno gaziti dvoje mladih ljudi samo zato što su se pojavili zajedno na jednom događaju? Komentari koje smo pročitali nisu sloboda govora, oni su kolektivni neuspjeh društva da se ponaša normalno.

Dali smo si truda i stravične komentare podijelili u skupine. Dok čitate, molimo vas da ih se sljedeći put prisjetite i da se suzdržite od ružnog komentiranja te da utječete na svoje bližnje da naprave isto. Bit će to odličan poklon društvu u 2026. godini.