Je li ovo jedan od najljepših pogleda lijepe naše? More postaje plavo platno, a otoci zelene točkice

Kad vam lokalci kažu da se jednostavno morate popeti na vrh Pelješca Sv. Ilija, kojem je zbog 39 metara oduzeta titula planine, jer ćete doživjeti prekrasan pogled kojeg nećete tako lako zaboraviti, skloni ste povjerovati im. No ništa vas zapravo ne može pripremiti na prizor koji puca kad konačno stanete na gotovo tisuću metara nadmorske visine i pogledate dolje, prema Pelješkom kanalu, Korčuli i dalje na horizont.

More postaje golemo plavo platno, otoci se pretvaraju u zelene točkice razasute po pučini, a čovjek prvi put shvati koliko je zapravo složen i fascinantan prostor u kojem živimo. Fotografije nam je ustupio jedan naš čitatelj koji želi ostati anoniman.

S visine od 961 metra Korčula izgleda poput minijaturnog utvrđenog grada koji pluta na moru, a to zapravo i jest već stoljećima. Stara gradska jezgra jasno se ističe na poluotoku, okružena plavetnilom Pelješkog kanala. Krovovi, zvonik katedrale i zbijene kamene kuće djeluju gotovo nestvarno, kao maketa izrađena do posljednjeg detalja.

Pogled vam potom prirodno bježi prema istoku, gdje se jasno vide Badija, Planjak, Vrnik, Majsan i niz manjih otočića koji tvore prepoznatljivi korčulanski arhipelag. Iz ove perspektive postaje jasno koliko su ti mali komadi kopna važni za identitet ljudi koji tu žive i koliko prirodno štite korčulanski akvatorij.

No možda je najimpresivniji sam Pelješki kanal.

Odozgo izgleda široko i mirno, gotovo pitomo. Trajekti ostavljaju duge bijele tragove, gliseri sijeku površinu mora, jedrilice traže povoljan vjetar, a luksuzne jahte klize prema otvorenom moru. Tek kada ga gledate iz ptičje perspektive postaje jasno koliko je to složen prometni koridor u kojem se svakodnevno susreću različite vrste plovila i različiti ciljevi putovanja, u doslovnom i prenesenom smislu.

Na horizontu se pružaju novi prizori. Prema zapadu pogled luta preko niza otoka i otočića, dok se u daljini, kroz laganu ljetnu izmaglicu, naziru obrisi Mljeta i pučinskog Lastova. More i nebo stapaju se u jednu liniju pa je ponekad teško procijeniti gdje završava jedno, a počinje drugo.

U tome je čar i magija Sv. Ilije. Ne pruža samo jedan od najljepših pogleda na južni Jadran, već i omogućuje da vlastiti kraj vidite iz potpuno nove perspektive. Sve ono što svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo, grad, luke, otočiće, trajekte, plaže i naselja (…) odjednom postaju dio mnogo veće slike.

A Korčula?

Korčula iz ove perspektive doista izgleda kao ono što joj mnogi tepaju već stoljećima – mali kameni dragulj usred beskrajnog plavetnila. Kad je promatrate sa Sv. Ilije, lako je razumjeti zašto se toliko ljudi iznova zaljubljuje u ovaj komadić Jadrana, u ovaj bokunić kugle zemaljske.