
JESTE LI ZNALI? Na Badnjak se u gradu dijeli badnjak, da, dobro ste pročitali!
U Korčuli se na Badnji dan badnjak dijeli, prema starom običaju koji je s vremenom gotovo nestao, ali je i dalje živ zahvaljujući jednom Korčulaninu.
Badnji je dan vrhunac Adventa, svi najbitniji poslovi, sukladno korčulanskim božićnim običajima, obavljaju se na taj dan. U prošlosti su se kuće blagoslivljale isključivo na Badnjak. Svećenik bi krenuo rano ujutro u pratnji ministranata, a nakon blagoslova, vrata i prozori su se čvrsto zatvarali kako bi se miris tamjana zadržao što duže. Osim kuće, svećenik bi blagoslovio i badnjak, veliki komad drva koji će u kominu gorjeti sve do Sveta tri kralja.
Običaj kućnih badnjaka se izgubio, ali zato se na Badnji dan pale veliki badnjaci u centrima naselja diljem otoka. No Korčulani imaju jedan poseban običaj koji bi se u potpunosti izgubio da nije Mihovila Depola, restauratora i gaštalda koji svaki Badnji dan – dijeli badnjake.
Podjela badnjaka je tradicionalni korčulanski običaj koji nije u potpunosti nestao, ali je nekad bio puno rašireniji. Razlog tome je činjenica da su badnjak većinom dijelili brodograditelji kojih je u prošlosti bilo puno, a danas ih gotovo nema. Na komad drva, najčešće bora ili česvine, izrezbare se dvije strane, probiju se tri rupice te se u rupice zabode po grančica lovora. Na badnjak se također poslože tri prikle, malo pšenice i riže, za plodnost i blagostanje.
Banjak se dijeli obitelji i prijateljima, a na Badnji dan tijekom objeda, najstariji član obitelji uzme badnjak u ruke, povede molitvu prvo za umrle, a onda i za žive te čašom vina poškropi badnjak kako bi ga blagoslovio. Svi piju iz te iste čaše nakon čega se badnjak izgori. Radi se o poganskom običaju koji je našao svoje mjesto u korčulanskoj blagdanskoj tradiciji, a zahvaljujući Mihovilu, i ove će godine korčulanske stolove krasiti badnjak s grančicama lovora.
U prošlosti su se badnjaci pripremali ručno što je oduzimalo dosta vremena, a Miće ih danas pripremi na strojevima u svojoj restauratorskoj radioni Obrta Depolo te ih godišnje nesebično pripremi i podijeli stotinjak otimajući tako prastari običaj od zaborava. Bravo!



