BLIŽE OGNJIŠTU Što maslina, jabuka i puška imaju s blagdanskim običajima dubrovačkog kraja

Danas Advent često povezujemo s događanjima i svjetlima, ali u starom dubrovačkom kraju ovo je razdoblje imalo sasvim drugačiju težinu. Etnolog Ivica Kipre naglašava da je to nekada bilo vrijeme duboke priprave, ozbiljnog ritma i jasno određenih običaja koji su vodili prema Božiću.

Advent je započinjao na Svetu Katu. Upravo tada žene u Dubrovačkom primorju kreću s kolendama, ali ne u obliku ophoda kakve danas poznajemo. Pjevale su dok su radile. Uz čuvanje stoke, branje grmlja, pletenje ili druge poslove, pjesma je unosila osjećaj predbožićnog mira u svakodnevicu. Kako kaže Kipre, to je bilo “kolendavanje koje se živjelo, a ne izvodilo”.

Veliko ophodno kolendavanje slijedilo je na Badnji dan. Djevojke su obilazile kuće noseći maslinovu granu zabodenu u jabuku ili naranču, ukrašenu suhim smokvama. Bio je to znak čestitanja, prijateljstva, ponekad i simpatije, ali i blagoslov za rodnu godinu. U drugim krajevima kolende su pjevali muškarci, što otkriva raznolikost lokalnih običaja.

Blagdanska priprema hrane počinjala je danima ranije. Radile su se prikle, mantala, kontonjata i bruštulani mjenduli. Pripremalo se i meso za božićni stol. Posebnu ulogu imala je Božićnica, svinja ugojena baš za Božić, koja se klala oko Nikoljdana ili blagdana Svetoga Tome. Otuda i poznata uzrečica „Sveti Toma, vodi prace doma“ ili „Nikolj prikolj“.

Badnji dan imao je svoj točan red. U zoru se išlo po badnjak koji je morao biti suh i zdrav. Kitio se lovorom ili maslinom, a u kuću se unosio u predvečerje. Posipanje žitom, prelijevanje vinom i zajednički blagoslov kuće bili su srce Badnje večeri. U pojedinim selima pucalo se iz puške tri puta, u čast Svetog Trojstva, dok su se domaćini dozivali preko taraca i čestitali.

Božić se slavio u kući. Palila se svečana svijeća, pripremao se kruh ili brašenica, a ognjište je bilo središte obiteljske radosti. U danima uoči Božića obilježavali su se i matece, očići i djetinci – stari običaji vezani uz djecu i snagu zelenila.

Interes za stare običaje posljednjih godina sve je vidljiviji. Kipre smatra da ljudi traže osjećaj pripadnosti i oslonac u vremenu stalnih promjena. “U jednom trenutku čovjek osjeti potrebu za povratkom na ishodište”, kaže. Upravo tu tradicija pronalazi novu vrijednost.

Advent se možda promijenio, ali smisao nije. Nekad se se živio tiše, dublje i bliže ognjištu. Upravo zato te stare navike nisu samo uspomena nego komadić identiteta koji i danas vrijedi čuvati.