LJUBAV I PONEKA TAJNA Zašto bake i djedovi (možda) više vole unuke nego svoju djecu?

Kažu da su unuci šećer na kraju – i da ih bake i djedovi često vole “više nego vlastitu djecu”. Mit ili istina? Naizgled provokativna tvrdnja krije mnogo nježnosti, životne mudrosti i – vremena. Upravo o toj temi porazgovarala sam s bakom Renatom Lujo, koja je s osmijehom, bez zadrške, podijelila svoja razmišljanja i osjećaje o svojoj ulozi u životu svojih unuka.

Više ljubavi ili više vremena?

“Ja mislim da je istina”, kaže baka Renata kad ju pitamo vole li bake i djedovi unuke više od svoje djece. I odmah pojašnjava zašto: “Kad smo bili mlađi, puno smo radili, bili opterećeni poslom, kućom, brigama. Nismo imali toliko vremena za svoju djecu koliko danas imamo za unuke. Sad se njima mogu više posvetiti – to me najviše veseli.”

Uz osmijeh priznaje da sada ima i više strpljenja: “Manje mi je obveza, više sam opuštena i mogu s njima uživati.”

Sloboda u odgoju i pravila koja vrijede kod bake

Zanimalo nas je osjeća li se slobodnije u odgoju unuka nego što je to bilo sa vlastitom djecom.

 “Apsolutno”, kaže. “Nitko mi se ne petlja, kako ja kažem – tako bude, a oni me slušaju, vole i cijene. Čak me i moja djeca podržavaju u tome.”

Naravno, baka Renata ima i svoja pravila kad su unuci kod nje. “Znaju oni što smiju, što ne smiju. Pravila postoje, i moraju se poštovati. Uvijek kažem – morate me slušat jer druge nema!” Nitko je kaže ne nasmijava, koliko unučad

Slastice, smijeh i tajne iza roditeljskih leđa

Kad čuje da joj unuci dolaze, prvo što pomisli je: “Moram napunit kutak gdje su njihove slastice!”

Odmah potom sprema sve što najviše vole jesti. A kad se pojave na vratima, već znaju što slijedi: “Jeste li gladni?” – pitanje koje se ne preskače.

Na pitanje je li im ikad dala nešto iza roditeljskih leđa, smije se: “Jesam, uvijek. To su naše male tajne. Roditelji znaju reći: ne smiješ ovo, ne smiješ ono, ali baka šuti i podvali kolač.”

Isto stroga ili popustljivija?

“Mislim da sam ista”, odgovara na pitanje odgaja li unuke drugačije nego što je svoju djecu. “Moja su djeca dobro odgojena, pa tako i nastavljam. Nema razlike – samo sad imam više vremena uživati u svemu tome.”

Unuci su smisao, a ljubav se ne naplaćuje

Najdraže joj je kad unuci ostanu kod nje: “To mi je najljepše nešto na svijetu. Kad ih nema – svi smo bolesni.” 

Na spomen baka koje traže novac za čuvanje unuka,  odlučno odmahne glavom: “Za mene to nije normalna baka. Ne bih to učinila ni da mi je zadnje. Majke mi, Bože sačuvaj.”

Razgovor s bakom Renatom otkrio nam je ono što možda već svi znamo, ali ne govorimo dovoljno često: bake i djedovi imaju priliku ispraviti ono što su u mladosti propustili – ne zato što nisu htjeli, već zato što nisu stigli. Sada imaju vrijeme, strpljenje i mudrost. A unuci? Oni to osjećaju i uzvraćaju im ljubavlju koju nitko drugi ne može zamijeniti.

Ako ste i vi imali ili imate baku poput Renate – znate koliko to znači.