BLAGDAN SV. VICENCE Korčulani su tri godine skrivali relikvije svetice skrivajući je od Blaćana, poraženi su

Blaćani danas obilježavaju najvažniji i dan u godini, blagdan sv. Vicence, njihove nebeske zaštitnice ujedno je i Dan Općine Blato kad Viteško udruženje Kumpanjija izvodi najsvečaniji povijesni, lančani ples od boja kumpaniju. 

Međutim, znate li tko je bila sv. Vicenca i kako je i kad uopće stigla na zapadni dio otoka Korčule? Ispričat ćemo vam priču koja je dijelom činjenična, a dijelom sastavljena od mitova i legendi koje prate dolazak svete mučenice u Blato. 

Jednako kao i kod većine ranokršćanskih mučenika, o sv. Vincenci nemamo pouzdane biografske podatke. Znamo da je polovicom 3. stoljeća uhićena, bičevana i mučena jer je kršćanka te joj je na kraju prerezan vrat. Umrla je prije navršenih 17 godina, a pokopana je u podzemnom groblju pored ulice via Portuense u Rimu. 

Krajem 18. stoljeća, moda je nalagala da svako mediteransko mjesto ima svog sveca zaštitnika s istaknutim relikvijama, pa su Blaćani 1792. godina zamolili papu da im daruje moći nekog sveca. Dozvolom pape Pia VI.,  relikvije sv. Vicence iste su godine izvađene i poslane brodom Gašpara Bebana biskupu u Korčulu. O tome nam svjedoči povelja glavnog tajnika Pia VI. u Vatikanu, nadbiskupa Francisca Passarija, kojom se korčulanskom biskupu Josipu Koseriću daruje tijelo sv. Vincence Mučenice da se smjesti u neku crkvu i izloži vjernicima na javno štovanje. U povelji još piše da je tijelo obučeno u plemenitu odjeću, izvezenu zlatom i srebrom, i položeno u drveni lijes obojen purpurno crvenom bojom, ograđen kristalom s tri strane, dobro zatvoren i zapečaćen s pet pečata.

Iako je na otok stigla 1792. godine, u Blato je sv. Vicence donesena tek tri godine kasnije. Korčulani su već imali svog zaštitnika sv. Marka i puno štovanijeg suzaštitnika sv. Todora, ali drveni lijes i plemeniti ukrasi izazvali su dozu zavisti kao i strepnje da će Blaćani imati ljepšu i moćniju zaštitnicu pa su je odlučili zadržati. Osim toga, Korčula je u to vrijeme još uvijek bila biskupija, u svakom smislu grad je bio bogatije i važnije središte od Blata pa su smatrali da mogu samostalno donositi takve odluke. 

Postoji više verzija usmenih predaja i zapisanih legendi što se nakon odluke Korčulana da zadrže sv. Vicencu dogodilo. Uvaženi narativ Korčulana bio je da je takva raskošna svetica zaslužila ostati u važnijem mjestu od Blata dok drugi izvori tvrde kako je svetica u gradu ostala iz isključivo praktičnih razloga čekajući odobrenje ili organizaciju prijenosa na drugi kraj otoka. Podsjetimo, radi o 18. stoljeću, cestovna infrastruktura nije postojala, a za korespondenciju i odobrenja čekalo se godinama. 

Ipak, postoji i zanimljivija priča, a ona nam otkriva kako je sv. Vicenca sama odabrala Blato! Naime, predaja kaže kako su relikvije svetice čuvane u zatvorenoj katedrali sv. Marka, ali niti jedna vrata crkve nisu se mogla otvoriti dok svetica nije predana Blaćanima. 

Druga legenda kaže kako su Korčulani samo pokušali relikvije donijeti u svoju katedralu, ali su tijekom transporta moći odjednom postale preteške za nositi. Istodobno, dok su moći nosili prema Blatu, postajale su sve lakše i lakše budući da je sama svetica odabrala gdje će joj biti dom. 

Ono što sigurno znamo jest da Blaćani nikad nisu odustali od svoje svetice pa su se tri godine diplomatski raspravljali s korčulanskim biskupom i papom ne bi li na kraju dobili dopuštenje da sv. Vicencu donesu u svoje mjesto. 

Iz korčulanske katedrale, relikvije sv. Vincence prenijete su, uz zvonjavu svih crkvenih zvona, na brod gdje je bio uređen oltar kojeg su čuvala četiri svećenika. Točno 9. travnja 1795. godine brod je pristao u Prigradicu uz veličanstven doček i pjevanje, lijes je položen na oltar ispred kuće Arnerića ukrašen palmama, vijencima od cvijeća i barjacima. Tijelo svetice sutradan je, u petak 10. travnja, uz veliku procesiju preneseno u Blato. Tadašnji župnik u Blatu bio je don Ivan Marija Vranjican iz Starog Grada na Hvaru. Na čelu procesije išao je barjak Kumpanjije, zatim barjak Bratovšćine Svih Svetih s križem, a slijedio ga je narod pjevajući crkvene pjesme. 

I u Blatu je sveticu dočekala raskošna zvonjava, pucnjevi su odjekivali sa svih strana, a 10. travnja postao je blagdan sv. Vicence Mučenice. Budući da je taj datum najčešće padao u vrijeme korizme, što nije odgovaralo svjetovnim svečanostima koje su pratile blagdan, biskup Koserić na molbu svećenstva i puka odlučio je 1801. godine da se blagdan premjesti na 28. travnja 1814. godine, tad je obnovljen i vosak kojim je kostur obložen jer je bio oštećen vlagom, a tijelo svetice položeno je u novi sarkofag od mramora u kojem se nalazi i danas. 

Sarkofag s tijelom sv. Vincence Mučenice iznosi se svakih sto godina! Iz župne crkve Svih Svetih sarkofag se nosi u svečanoj procesiji oko mjesta. Posljednji se put to dogodilo 1995. godine kad je zabilježena najveća svečanost u povijesti. U procesiji je sudjelovalo gotovo devet tisuća ljudi pa se kolona vjernika spojila u prsten oko mjesta. Osim Blaćana iz Blata i iz Australije, bili su tu svećenici i vjernici iz svih krajeva Hrvatske, a misu nakon procesije služio je kardinal Franjo Kuharić.

Svim Blajkama i Blaćanima u Hrvatskoj i svijetu čestitamo njihov Dan uz želje da ih čuva i pazi nebeska zaštitnica sv. Vicenca! Neka svetica nikad ne odustane od svojih Blaćana jednako kao što Blaćani nikad nisu odustali od nje. 

Dora Lozica

FOTO: VU Kumpanjija Blato