POSEBNI MLADIĆ IZ BLATA Moja je majka lavica, liječnici su rekli da neću živjeti, a danas… 

Uvjeren sam da je upornost najveća i najbolja škola! Odlučio sam okrenuti novu stranicu u svom životu i postati mladić koji može među ljude da ga roditelji ne moraju svugdje voziti

Ante Surjan Bilac 33-godišnji je mladić iz Blata kojem ni teška dijagnoza nije uspjela umanjiti radost života i Uskrsa, a za sve nas pripremio je i posebnu uskršnju poruku. 

„Kako kaže stara poslovica, Bog zna kome će dati križ za cijeli život. Tako sam i ja dobio svoj križ i nije mi ga teško nositi uz podršku roditelja, sestre i dragih prijatelja“, smireno i skromno započeo je Ante svoju životnu priču. 

Svaka životna priča posebna je na svoj način, ali priznat ćete da su neke priče teže i izazovnije od drugih. Baš je takav život našeg Ante koji je rođen u Dubrovniku u kolovozu 1991. godine. Za sebe kaže da je ratno dijete pa se zato cijeli život bori s osmijehom na licu. 

„Sve što ću vam otkriti meni je ispričala moja mama Olivera dok još nisam razumio i pamtio. Rođen sam s malom tjelesnom težinom, nisam zaplakao odmah. U bolnici nisu uočili da nešto sa mnom nije u uredu, ali majčinski instinkt je proradio i mama me povela na dodatne preglede u KBC Split. Dijagnoza je bila teška, cerebralna paraliza tetrapareza spastika – epilepsija. Tu započinje mamina agonija, doktori mi nisu davali dobre prognoze, no ništa je nije moglo pokolebati. Da vam sad ne opisujem što smo sve prošli moja mama i ja do moje 13. godine, morali biste napisati knjigu s puno stranica. Moram samo reći da je moja mama lavica!“, emotivno nam priča Ante. 

Ništa nije toliko snažno, iskreno i moćno kao ljubav majke za vlastito dijete, a Olivera je boreći se za svog sina to puno puta dokazala. I ne samo ona, Ante ističe kako su svi fizioterapeuti u velolučkoj Specijalnoj bolnici Kalos baš svaki put dali sve od sebe kako bi postao funkcionalan član društva. Ante i danas ide u Kalos na fizioterapeutske vježbe koje ga, bez obzira koliko su teške i ponekad bolne, održavaju u formi, a posebno zahvaljuje ravnateljici bolnice dr. Damiri Bojić koja ga je podržavala, razumjela i uvijek za njega imala lijepu riječ. 

Ante je, priča nam veselo i otvoreno, završio osnovnu školu po prilagođenom programu, a u njegovo vrijeme nije bilo asistenata u nastavi pa njegovo znanje, priznaje smijući se, nije bilo za pohvalu. 

„Moj život je pravi primjer da i bez škole možeš nešto znati, uvjeren sam da je upornost najveća i najbolja škola! Odlučio sam okrenuti novu stranicu u svom životu i postati mladić koji može među ljude da ga roditelji ne moraju svugdje voziti“, prisjetio se Ante jedne od najvažnijih životnih odluka. 

Ono što je zdravim ljudima obična i često naporna svakodnevica, odlazak u dućan, na kavu ili na posao, šetnja ili kućanske obaveze, Anti je bio veliki izazov, no nikad nije sumnjao u vlastiti uspjeh. Ipak, nema uspjeha bez pomoći dobrih ljudi, kaže Ante, a dobrih ljudi uvijek ima. Tako je dr. Ante Punda iz KBC-a Split za njega organizirao humanitarni teniski turnir, a sav je prihod doniran Udruzi osoba s invaliditetom Vincenca Blato za kupnju električnog skutera. Taj je skuter Anti značio razliku između ovisnosti o drugima i slobodnog društvenog života u kojem danas uživa punim plućima. 

„Taj skuter je za mene kao dvije zdrave noge, odjednom sam mogao ići gdje god želim i to sam!“, uzbuđeno se prisjetio. 

Što sve Ante danas radi i čime se sve bavi, teško je i nabrojiti, no pokušat ćemo redom. Čim je dobio skuter, Ante je započeo dugogodišnju aktivnost u Udruzi Vicenca za čije članove kaže da su mu pomogli u percepciji života s invaliditetom. S pomoću njih je shvatio da može biti još aktivniji i korisniji u društvu i da mu je samo nebo granica. 

To ga je ohrabrilo da se i politički angažira u svom rodnom mjestu, ali i šire. Dugogodišnji je član OO HDZ Blato, a više puta ih je predstavljao i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. 

Od rujna prošle godine Ante je i član Udruge roditelja djece s posebnim potrebama Cvitić iz Vele Luke. Osim što sudjeluje i organizira brojne radionice i druga događanja, Ante nam priznaje da se u Cvitiću osjeća kao doma – „Kod njih sam pronašao svoju drugu obitelj i velike prijatelje“, napominje zadovoljno. 

Aktivni je član Medijske grupe Župe Svih Svetih iz Blata, a digitalno znanje stekao je u matičnoj Udruzi Vicenca gdje je administrator društvenih mreža i web stranice. Budući da je digitalno pismen i sveprisutan na društvenim mrežama, Ante je pravi kroničar zapadnog dijela otoka Korčule. Zna što se, kad i gdje događa, prati dinamiku otočnih mjesta i vodi računa da aktivnosti dođu do ciljane publike. Ako vas zanima neki kuriozitet – pitajte našeg Antu, on će vam sigurno dati točnu informaciju! Tako su njegovi dani, objašnjava nam, ispunjeni aktivnostima, druženjima i ljubavi koju prima i dijeli pa nema vremena misliti na invaliditet. 

„Osjećaj kad nešto u društvu napraviš dobro, kad nekome pomogneš, još više jača moje samopouzdanje. Ljudi su me znali gledati sa žaljenjem, pogotovo kad bi me vidjeli u kako se mučim hodati u pratnji mame. Uvijek mi je to smetalo, ja sam kao i svi vi ostali, samo poseban jer mi je Bog dao nešto drugo po čemu sam možda i bolji od zdravih ljudi. Pozitivno okruženje i razumijevanje mame, tate Tončija i sestre Valentine daju mi elana da budem još aktivniji i društvu potrebniji. Ja sam vam tip koji želi pomoći svima i ne treba mi nikakva zahvala, raduje me što mogu biti koristan“, iskreno nam i skromno priča Ante. 

Način na koji Ante prihvaća svoje nedostatke i izazove, kako se s njima nosi i radost koju širi unatoč cjeloživotnoj borbi, prava su poruka najvećeg katoličkog blagdana. Uskrs je za Antu i njegovu obitelj poseban blagdan pa svake godine tradicionalno napuštaju otok i idu na – janjetinu! U međuvremenu ga možete susresti u rodnom Blatu kako na skuteru krstari mjestom, vodi računa o ljudima i užancama, a uvijek će vas bez iznimke počastiti osmijehom, lijepom riječi i pozdravom. 

„Dragi moji prijatelji i poznanici, u životu vam ne treba ništa više od zdravlja, kad si zdrav, imaš sve! Neka vam moj životni put bude putokaz da vas ništa ne smije pokolebati i da život zaista živite najbolje što možete. Sretan i blagoslovljen Uskrs“, poručio je zadovoljno Ante. 

Ante, ti si ponos cijelog otoka, hvala ti na lekcijama jednostavnosti, hrabrosti i ljubavi koje često zaboravljamo, a koje su zapravo najvažnije poruke uskrslog Isusa.

Dora Lozica