GROFOVI NA SRĐU Pod strašnom paljbom u Imperijalu se orilo ‘Zovi, samo zovi…’

Specijalna jedinica policije Grof Dubrovnik imala je težak ratni put. U vojnom smislu aktivno su sudjelovali u oslobodilačkim akcijama na jugu, na Maslenici i u Medačkom džepu i Oluji.

Dubrovčani ih posebno pamte i cijene zbog čega su simbol domoljublja i nesebičnog doprinosa u obrani grada, ali i cijele Hrvatske. S povjesničarom Jakšom Ragužem iz Hrvatskog instituta za povijest razgovarali smo o djelovanju pripadnika Specijalne jedinice policije Grof tijekom ratnog perioda. On inače s kolegom dr. Slavenom Ružićem iz Hrvatskog memorijalnog dokumentacijskog centra priprema monografiju o toj dubrovačkoj postrojbi koja će biti objavljena iduće godine u svibnju, na njihovu obljetnicu osnutka.

Vrhunac ratnih zbivanja u Dubrovniku dogodio se 6. prosinca 1991. kada je Dubrovnik napadnut s kopna, mora i iz zraka. Od rane zore do večernjih sati toga dana je na Dubrovnik palo više od tisuću projektila, poginulo je 19 branitelja i civila, a 60 ih je ranjeno. Najteže borbe vodile su se na Srđu iznad grada, za tvrđavu Imperijal. Upravo na Srđu, govori povjesničar Raguž, Specijalna jedinica policije imala je najslavniji trenutak i velike zasluge.

Najžešći napad, najveća hrabrost

Raguž se prisjetio tih trenutaka kada je tijekom najžešćeg napada na tvrđavu Imperijal zapovjedništvo obrane Dubrovnika zatražilo od policijskih specijalaca da se probiju do tvrđave i tako pomognu braniteljima koji su bili u tvrđavi.

“Bili su formirani u grupe, a prvu grupu od šest pripadnika vodio je Darko Vukušić i oni su, pod strašnom paljbom, uspjeli nakon dva sata probiti se ispod granata i metaka do tvrđave i pomoći braniteljima. U svojim rancima su dopremili streljivo, ručne granate i drugu tehniku. To je bilo od presudne važnosti”, govori povjesničar Raguž dodavši kako su se tad spojili s pripadnicima ZNG i HOS-a te su uspjeli potisnuti JNA s platoa tvrđave.

Zabilježena su brojna svjedočanstva kako su na Srđu, u tvrđavi Imperijal, Grofovi zatekli svoje prijatelje, rođake koji su bili izmoreni i crni od baruta. Zanimljivo je kako ih suborci nisu na prvu prepoznali. Kasnije su, govori Raguž, branitelji iz tvrđave počeli pjevati ‘Zovi, samo zovi’ pa se cijela tvrđava orila od te pjesme, a zapjevali su i Grofovi. Bio je to, ističe Raguž, fantastičan trenutak domoljublja i hrabrosti.

Inače nitko nije znao da će 6. prosinca biti najgori napad na Dubrovnik jer je JNA uspješno zavarala hrvatsku stranu. Naime, dan prije su vođeni pregovori i postignuto je primirje u Cavtatu. To jutro bilo je kobno za grad, a dubrovačke specijalce snažne detonacije su zatekle na Montovjerni, u njihovoj bazi, gdje su spavali.

Brojne akcije iza Grofova

Osim važne uloge koju su Grofovi odigrali za vrijeme najžešćeg napada na Dubrovnik, dali su ogroman doprinos i u ostalim akcijama.

Raguž navodi podatke kako su imali osam poginulih, 14 ih je teško ranjeno i ostali su invalidi iz perioda Domovinskog rata.

“To je bila u svome sastavu relativno mala postrojba koja je u početku imala 27 pripadnika da bi kasnije taj broj postepeno rastao. Oni su inače u svom ustroju trebali imati 100 djelatnih i 100 pričuvnih vojnika, no nikad nisu dosegli taj broj. Baš zbog toga i zbog velikih zasluga koje su imali, došli su do izraza i bili su jako cijenjeni”, navodi Raguž.

SJP Grof Dubrovnik, podsjeća Raguž, u rujnu 1991. godine je osvojila važan telekomunikacijski centar na brdu Rota, na Pelješcu, evakuirali su stanovništvo iz Vitaljine, iz Ploča i Korčule su dopremili prve topove i minobacače, ratovali na području Golubovog kamena, imali borbena djelovanja na Osojniku, pokušali su osloboditi Primorje i Slano, gliserima išli do Stona, a u prosincu u Dubrovniku imali su najslavniji trenutak – izvlačili su ranjenike iz tvrđave na Srđu, spuštali ih na svojim leđima do grada, a kasnije su sve do veljače 1992. godine nadzirali Imperial.

Nakon toga, nastavlja Raguž, 1992. godine bili su prvi koji su ušli u Rijeku dubrovačku i Novu Mokošicu nakon povlačenja JNA, imali su četiri pokušaja oslobađanja Golubovog kamena, prodor prema selu Vukovići, a 1993. godine su poslani na Velebit gdje su sudjelovali u oslobađanju Gospića u akciji Medački džep. Sudjelovali su i u Oluji, a kasnije, s drugim specijalcima, oslobodili cijelu Liku. Nakon tih akcija, vratili su se u Dubrovnik i osiguravali demilitariziranu zonu.

“Radi se o postrojbi koja je imala iznimno jak, važan i značajan ratni put, a nisu izbjegavali niti jednu bojišnicu u Hrvatskoj. General Nojko Marinović, kada je 2000. godine bio pozvan na svjedočenje u Haag, detaljno je opisao situaciju koju je zatekao u Dubrovniku, u rujnu 1991. godine,  kao i kasnija zbivanja. On je dao ocjene o postrojbama na prostoru Dubrovnika i rekao je kako je Specijalna jedinica policije Grof Dubrovnik bila borbeno najkvalitetnija postrojba koju je zatekao i imao pod svojim zapovjedništvom. Bila je to postrojba koja je zbilja dala ogroman doprinos u obrani šireg dubrovačkog područja i drugih dijelova Republike Hrvatske”, zaključio je za Jug info povjesničar dr. sc. Jakša Raguž iz Hrvatskog instituta za povijest.

Aida Čakić

Foto: grof-dubrovnik.hr