Apartmani za turiste u zgradama: Kao na kolodvoru, koferi, buka i gosti na susjedovim vratima

Život u zgradi u kojoj se susjedi poznaju, pozdravljaju na stubištu i znaju tko je kada otišao na posao uglavnom je prilično predvidiv. No, kada ljeto stigne, a dio stanova postanu apartmani, svakodnevica se za stalne stanare može poprilično promijeniti.

Upravo takvo iskustvo podijelila je s nama jedna Dubrovkinja koja živi u zgradi sa šest stambenih jedinica – četiri obiteljska stana i dva apartmana za kratkoročni najam.

„Ljeti je zgrada kao kolodvor“, kaže nam kroz smijeh, iako joj situacija, priznaje, nije uvijek smiješna.

Kako nam opisuje, tijekom turističke sezone gotovo je uobičajeno svakih nekoliko dana slušati kotrljanje kofera po stubištu. A osim kofera, na njezina vrata povremeno pokucaju i – gosti.

Iako je na vratima jasno naznačeno da je riječ o obiteljskom stanu, zbunjeni turisti nerijetko upravo tamo potraže pomoć. Ima pitanja o apartmanu, ulazu, adresi, ključevima, ponekad i o tome gdje se što nalazi. Njezin stan, kaže, tako tijekom ljeta neplanirano dobije i funkciju turističkog informativnog centra.

„Već nekoliko godina živim tako i nekako sam se naviknula da će to biti dio moje ljetne svakodnevice. Dok su gosti pristojni, nemam problem s tim. Ljudi dođu na odmor, razumijem“, kaže.

Problem, dodaje, nastaje kada se zabava preseli iz apartmana u zajedničke prostore. Tada, prema njezinim riječima, stubište i ulaz znaju postati mjesto okupljanja većeg broja ljudi, a bilo je i situacija kada su gosti ostavljali nered ili čak obavljali nuždu u ulazu. Broj posjetitelja ponekad, kaže, ostavlja dojam kao da se u apartmanu održava mali kućni festival, a ne da u njemu boravi nekoliko gostiju.

Jedan događaj posebno pamti. Vraćajući se s posla, na nju je pao jedan pijani posjetitelj. U takvim situacijama, kaže, pokuša pomoći koliko može. No istovremeno se pita gdje je granica između razumijevanja turističke sezone i prava stanara na normalan život u vlastitom domu.

Jer u istoj zgradi žive i stariji ljudi, djeca, osobe koje rano ustaju zbog posla, ali i kućni ljubimci kojima noćna gužva na stubištu baš i nije omiljeni dio dnevne rutine.

Nije problem samo u turistima

Naša sugovornica pritom naglašava da ne smatra da su svi gosti problem. Dapače, kaže da je s pristojnim gostima moguće normalno živjeti. Problem vidi u situacijama kada se zajednički prostor zgrade počne doživljavati kao produžetak apartmana – bez obzira na to što tamo žive i drugi ljudi.

Tema je posebno aktualna u Dubrovniku, gdje se posljednjih godina sve više govori o ograničavanju kratkoročnog najma u stambenim zgradama. No upravo tu, smatra naša sugovornica, počinje onaj gori dio priče.

Kako ograničiti apartmane u zgradama, a pritom ne zadirati u već postojeća prava ljudi koji od turizma žive? Jer apartmani nisu samo brojke u statistici turističkog prometa – iza njih su vlasnici, njihovi prihodi i često važan dio kućnog budžeta.

S druge strane, iza svakog susjednog stana također stoji netko tko ima pravo na mir, san i normalno korištenje zajedničkog prostora. „Nije problem samo u tome da se spriječe novi apartmani. Pitanje je zašto se uopće dopustilo da ih toliko bude u stambenim zgradama“, kaže naša sugovornica.

I upravo tu, čini se, leži najteži dio rasprave.

Jer nije jednostavno pronaći ravnotežu između prava vlasnika da svoju nekretninu iznajmljuje, turističkih potreba grada i prava susjeda da nakon radnog dana dođe kući – a da ga na stubištu ne dočeka nepoznati čovjek, kofer preko cijelog prolaza ili, u najgorem slučaju, netko tko je malo pretjerao s večernjim izlaskom.

Turizam i stanovanje očito teško mogu dijeliti istu zgradu. Pitanje je samo pod kojim pravilima i gdje povući granicu da bude prihvatljivo.

A možda je najvažnije pitanje upravo ono koje postavlja naša sugovornica: ako danas pokušavamo riješiti problem apartmana u zgradama, kako ćemo istodobno zaštititi one koji od njih žive i one koji u tim istim zgradama – žive?