Na logopeda se čeka i do godinu i pol dana: „Za dijete od dvije godine to je jako puno vremena, previše“

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Kada roditelji primijete da njihovo dijete kasni u razvoju govora, jezika ili komunikacije, prvi korak često je traženje stručne pomoći. No upravo tada mnoge obitelji nailaze na novu prepreku – dugotrajno čekanje na logopedski pregled i terapiju.

Nedostatak logopeda u Hrvatskoj već je dulje vrijeme ozbiljan izazov, a posljedice najviše osjećaju djeca i njihovi roditelji. Dok roditelji pokušavaju što prije doći do stručnjaka, liste čekanja u pojedinim ustanovama mogu trajati i do godinu i pol dana.

Na taj problem upozorava i logopedinja Mišela Grkeš Butigan, koja ističe da takvo čekanje nije jednako za odraslu osobu i za malo dijete čiji se razvoj u tom razdoblju vrlo intenzivno odvija.

„To je jako veliki problem jer su liste čekanja iznimno duge. U sustavu se na logopeda često čeka i do godinu i pol dana. Kada pogledamo koliko je to vremena u životu malog djeteta, jasno je koliko je takvo čekanje ozbiljno. Nije isto godinu dana odrasloj osobi i djetetu koje ima dvije godine“, upozorava logopedinja.

Upravo između druge i treće godine života odvijaju se brojni važni procesi u razvoju komunikacije i jezika. Ako dijete u tom razdoblju ne dobiva potrebnu podršku, propušta se dragocjeno vrijeme za poticanje njegovih vještina.

Nije problem samo čekanje, nego i učestalost terapija

Osim dugih lista čekanja, roditelji se susreću i s drugim poteškoćama. Jedna od njih odnosi se na učestalost i trajanje logopedskih terapija.

Prema riječima Mišele Grkeš Butigan, terapijski susreti trebali bi se odvijati dovoljno često kako bi dijete imalo priliku kontinuirano razvijati i uvježbavati potrebne vještine.

„Kao neki minimum trebalo bi postojati prilika za terapiju barem jednom tjedno, a u sustavu se često događa da su susreti i rjeđi. Roditelji se žale i na trajanje terapija. U pojedinim ustanovama termini traju samo 30 minuta, dok bi za mnogo djece 45 minuta bilo primjerenije i omogućilo kvalitetniji rad“, ističe.

Za dijete koje ima teškoće u komunikaciji, jeziku ili govoru svaki susret sa stručnjakom prilika je za poticanje važnih razvojnih vještina. Zato je, osim dostupnosti logopeda, važno osigurati i kontinuitet rada te odgovarajuće trajanje terapijskih susreta.

Posebno je važno reagirati u ranom djetinjstvu

Logopedinja naglašava da roditelji ne bi trebali čekati da dijete samo nadoknadi eventualna razvojna odstupanja. Ako primijete da izostaju prve riječi, da dijete ne povezuje riječi ili ne komunicira očekivanim načinom, važno je potražiti savjet stručnjaka.

Pritom treba razlikovati teškoće na razini samoga govora od teškoća u komunikaciji. Dijete može imati određene teškoće u izgovoru, ali i dalje uredno komunicirati pogledom, gestama, igrom i drugim oblicima interakcije. S druge strane, izostanak takvih komunikacijskih vještina može upućivati na šire razvojne teškoće.

„Komunikacija se razvija puno prije prvih izgovorenih riječi. Zato ne trebamo gledati samo govori li dijete, nego i kako komunicira. Važno je promatrati kontakt očima, geste, reakcije na okolinu, igru i način na koji dijete uspostavlja interakciju s drugim osobama“, objašnjava Mišela Grkeš Butigan.

Roditelji nisu sami i ne trebaju se osjećati krivima

Osim suočavanja s dugim listama čekanja, roditelji često nose i osjećaj krivnje. Pitaju se jesu li previše koristili mobitele i tablete, jesu li trebali više razgovarati s djetetom ili su možda propustili prepoznati prve znakove teškoća.

Logopedinja poručuje da je važno usmjeriti se na promjene koje se mogu napraviti danas, umjesto na ono što se možda moglo učiniti ranije.

„Nikada nije kasno napraviti promjene. Kod male djece postoji neuroplastičnost mozga, odnosno njegova sposobnost prilagodbe i usvajanja novih vještina. Neke stvari možda se neće moći u potpunosti nadoknaditi, ali to ne znači da ne trebamo mijenjati navike i stvarati bolje uvjete za razvoj djeteta“, poručuje.

Dodaje kako je i sama više puta svjedočila pozitivnim promjenama nakon što su roditelji promijenili određene svakodnevne navike, osobito kada je riječ o smanjenju ili ukidanju vremena pred ekranima.

„Bolje je otići na pregled i otkloniti sumnje nego čekati“

Iako je nedostatak stručnjaka problem koji roditelji sami ne mogu riješiti, mogu napraviti važan prvi korak – reagirati na vrijeme i potražiti dostupnu stručnu pomoć.

„Roditeljima bih poručila da poslušaju svoj instinkt. Ako osjećaju da nešto nije u redu, neka reagiraju. Mislim da će im kasnije uvijek biti više žao ako nisu reagirali, nego da su otišli na razgovor sa stručnjakom i otklonili potencijalne sumnje“, zaključuje Mišela Grkeš Butigan.

Duge liste čekanja ne bi smjele postati razlog zbog kojeg će roditelji odustati od traženja pomoći. Razvoj djeteta ne može čekati administrativne rokove, a pravodobna podrška i suradnja roditelja, logopeda, vrtića i drugih stručnjaka mogu imati iznimno važnu ulogu u njegovu daljnjem napretku.


PODIJELI S PRIJATELJIMA!
Pravila o privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kad se vratite na naše web mjesto i pomažu našem timu da shvati koji su dijelovi web mjesta vama najzanimljiviji i korisniji.

Pravila o privatnosti