HISTERIJA PROTIV ZNANOSTI Tadić nudi postrojenje koje spaljuje sav gospićki otpad za četiri mjeseca, ali… 

Dok se traže rješenja za sanaciju odlagališta otpada u Gospiću, stručnjaci u medijima i na društvenim mrežama predlažu moguća rješenja.

Jedno takvo dao je i nuklearni fizičar Tonči Tadić u objavi na Facebooku. Riječ je o plazma-rasplinjavanju otpada (Plasma-gasification of Waste) a Tadić ga je ponudio na primjeru postrojenja koje je 2002. godine izgrađeno u gradu Utashinai na Hokkaidu, najsjevernijem otoku Japana.

“Postrojenje kakvo je na Hokkaidu napravio Westinghouse koštalo je 54 milijuna dolara. Uračunamo li inflaciju, danas bi to bilo oko 94 milijuna dolara, a ovo u Gospiću (otpad) bi rasplinulo za 110 dana. Nakon toga bi rasplinulo sve ostale grozomorne deponije opasnog otpada u Hrvatskoj. Uključujući i one po samom Zagrebu”, napisao je Tadić na Facebooku.

Plazma-rasplinjavanje je termodinamički proces u kojemu se organska tvar (otpad) na temperaturama višima od 1.200 stupnjeva Celzijevih pretvara u sintetički plin.

“Naglasak je na sagorijevanju na vrlo visokim temperaturama prilikom čega se razgrađuju organske molekule te separaciji ispušnih plinova koji ne odlaze u atmosferu niti se filtriraju, nego se doslovce vode na frakcijsku destilaciju, kao da je riječ o rafineriji. I onda se tamo izdvaja sve što se može: sumporna kiselina, klorovodična kiselina i razni drugi spojevi pa na kraju ostaje sintetski plin pogodan za plinsku turbinu. Taj se proces odvija bez kisika. Ne stvara se nikakav opasni pepeo. Ekstremna toplina pretvara sve anorganske tvari u kemijski inertnu, staklastu trosku koja kapsulira teške metale, ne može ispuštati toksine i sigurno se prodaje kao agregat za izgradnju cesta ili betonske blokove”, pojasnio nam je Tadić.

Da bi sve to radilo, dodaje, potrebne su tri dijamantne mlaznice koje sagorijevaju zemni plin i zapravo su jezgra reaktora. A čitav proces ekološki je održiv.

Takvo postrojenje može obraditi i do 300 tona otpada dnevno!

Postrojenje u Utashinaiju zatvorena je nakon 10 godina zbog operativnih teškoća i nedostatka komunalnog otpada kao sirovine. 

U svijetu je 2020. godine bilo dvadesetak postrojenja za plazma-rasplinjavanje otpada. Najveće takvo postrojenje u svijetu izgrađeno je 2008. u Puneu, osmom najmnogoljudnijem gradu u Indiji. Pored Bordeauxa u Francuskoj također postoji pogon u kojemu se plazma-rasplinjavanjem uništava i azbest te proizvodi energija.

“Nije poanta u proizvodnji energije, nego u uništavanju otpada koji inače ne možemo zbrinuti na bilo koji drugi način. U klasičnim spalionicama otpada ostaje 30 posto nesagorenog pepela, a ovom bi se tehnologijom riješilo i to”, ističe Tadić.

Radi se o postrojenju veličine jedne tvorničke hale.

“Nabava takve opreme ne bi služila samo za rješavanje problema u Gospiću, nego za dugoročni akutni problem Hrvatske.”

No postoji veliki problem: gdje izgraditi takvo postrojenje?

“U ovoj potpuno histeriziranoj situaciji nitko ne želi takvo postrojenje kod sebe. Vidite samo kakva se pobuna digla zbog toga što se u cementarama treba spaliti neopasni dio otpada iz Gospića, iako cementare to inače uredno rade”, kazao je.