U Lumbardi butige pune cukara, na drugom kraju otoka nema ga “ni za lika”, na Pelješcu najteže tek slijedi

Ovogodišnja jematva je u tijeku, u Lumbardi su butige pune cukara, grožđa ima osjetno više nego lani, u Smokvici, unatoč suši, urod bolji od očekivanoga, u Veloj Luci nema cukara “ni za lika” dok na Pelješcu najteži dio tek slijedi.

Jematva bijelog grožđa na otoku Korčuli je gotova, još malo i pobrat će se i crno pa se polako može podvući crta za vinogradarsku 2026. godinu.

Dugo, vruće i izrazito sušno razdoblje vinogradarima nije davalo previše razloga za optimizam. Kiše koja bi ozbiljnije pomogla lozi u najvažnijem periodu zriobe gotovo da nije bilo pa se očekivalo da će suša uzeti danak u količini, a moguće i u kvaliteti grožđa. Međutim, sudeći prema prvim rezultatima s Korčule, loza je na pojedinim položajima ponovno pokazala koliko je tvrdoglava.

Lumbarda, slador 19 i više, a grožđa više nego lani

U Lumbardi, domovini autohtone sorte bijele vinove loze grk, ovogodišnja jematva je, najblaže rečeno fantastična. Nije da se suša ne osjeća, u bobicama je nešto manje soka, randman je nešto slabiji u odnosu na prošlu godinu. No ono što se izgubilo u soku, nadoknadilo se kvalitetom.

Sladori su 19 i više, a količina grožđa osjetno je veća nego prošle godine. Lumbarajski su vinari više nego zadovoljni, vinske su podrume nakrcali zdravim i slatkim urodom, a butige su pune cukara.

Konačni odgovor dat će vino, ali početna sirovina vinogradarima daje razloga za zadovoljstvo. I ne samo to, sudeći prema tehničkim vještinama kojima Lumbarjani gospodare svojom autohtonom sortom, dogodine ćemo piti izvanredan grk i jedva čekamo.

Smokvica, pošip odličan, rukatac izvanredan

Slično raspoloženje vlada i u Smokvici, domovini autohtone sorte bijele vinove loze pošip. U središtu otoka ovogodišnju berbu opisuju kao bolju od očekivane s obzirom na sušu. Visoke temperature i nedostatak oborina ubrzali su dozrijevanje a vinogradari i vinari se hvale i kvalitetom i količinom.

U Smokvici je, naravno, pošip najvažniji, no čuli smo da je na nekim dijelovima Smokviškog polja slador rukatca prešao 20!

U Veloj Luci „nema cukara ni u Tommyju“

Dok se u Lumbardi šale da su butige pune cukara, iz Vele Luke stiže sasvim drugačija verzija ovogodišnje jematve. Tamo, navodno, cukara nema ni na policama Tommyja, sve je završilo u vinskim podrumima zbog lošeg sladora.

Šalu na stranu, Lučani su puno poznatiji kao vrsni uljari, a vinarstvo su prepustili drugim dijelovima otoka. Osim toga, uglavnom sade crne sorte poput plavca malog i plavke.

Pelješac, urod slabiji za 30 posto

Osim što je dio vinograda stradalo u velikom požaru koji je sredinom kolovoza poharao Pelješac i suša je odnijela dio uroda, ali ne i kvalitetu.

„Sladori i kvaliteta su odlični, vrlo dobri, a urod je dosta lošiji zbog suše, pogotovo s južne strane, ali i u ostalim dijelovima Pelješca, barem 30 posto. Puno su se vinogradi napatili sušom i još pate, značajnije kiše još nije bilo“, objasnio nam je Frano Mihlinić, viši stručni savjetnik za Pelješac iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

Na glasovitim južnim položajima Pelješca dio uroda je izgubljen, ali ono što je ostalo koncentriranije je i bogato šećerima. Kako nam otkriva Mihlinić, Dingač, Postup, Ponikve i ostali, slični položaji, već su pobrani ili su pri kraju, no najteži dio tek slijedi.

Plavac mali na velikom dijelu poluotoka tek kreće u berbu, a ta je sorta uvjerljivo dominantna na poluotoku. Plavac mali Pelješcu je osigurao svjetsku, enološku slavu i to zasluženo, no strme padine vinograda i ove će godine od vinogradara izvući zadnji atom snage.

Jematva može biti odlična, najave još bolje, slador može tući u crveno, butige mogu biti pune cukara, ali kakva je godina doista bila, na kraju će ipak reći vino.

Foto: Turistička zajednica DNŽ, TZO Lumbarda, Frano Mihlinić