Nema brige, to je naprosto kult. Svi gledaju isti program, stolovi rezervirani sat ranije, klinci u dresovima i još jedna pobjeda

Hrvatski nogometaši u posljednjih pet godina pokorili su nogometni svijet – doprvaci svijeta u Rusiji, brončani u Kataru,  finalisti Lige nacija.

Vatrene obožavaju doslovno svi, od klinaca koji su tek prohodali, preko kućanica koje prate turske sapunice do pasioniranih pratitelja nogometa. Međutim, to je tako kad Vatreni nastupaju na velikoj pozornici: svjetskim i europskim prvenstvima ili Ligi nacija. Nas je zanimalo kako naši sugrađani prate tako zvane male utakmice hrvatske nogometne reprezentacije, poput ove koja se igrala danas protiv Armenije u Yerevanu u 18 sati. Radi se o četvrtoj od ukupno osam utakmica kvalifikacija za Europsko prvenstvo koje će se iduće godine igrati u Njemačkoj.

Zato smo otišli na šetnicu u Uvalu Lapadu ne bi li provjerili formu domaćih navijača. 

Od desetak lapadskih kafića, svi su bili prilično popunjeni, na ekranima je bio prijenos utakmice, ali u Promenadi, Antici i Sport pubu Mario dnevni red je bio gledanje utakmice. Štoviše u Sport pubu Mario svi su stolovi bili rezervirani  i obilježeni bijelim papirima već sat prije utakmice. 

Voditeljica kafića Ivana, za koju sam večeras saznao da mi je zemljakinja i koja je već desetak godina u Dubrovniku, pola sata prije utakmice već je polako morala dizati goste koji nisu imali rezervaciju, ali i odbijati one koji su namjeravali sjesti, a nisu rezervirali stol. Sve osim dva para starijih Britanaca. Valjda nije imala srca. Bilo mi je jasno da će ovdje biti  dobra atmosfera pa sam odlučio ovdje i ostati. Nije baš da je sve bilo u kockicama, kao kad su velike svjetske smotre koje smo spominjali, ali svi su ovdje bili zbog utakmice. Pretežno su to bili domaći dečki, ponešto domaćih turista, ali i par  stranaca, koji su se prilagodili domaćem terenu. 

Aktivni su bili i kladioničari. Vlasnik kafića Toni kaže mu se broj klađenja uživo u kafiću znatno poveća kad igra Hrvatska. I on se kladi. Večeras se kladio na tri gola razlike za Hrvatsku. Stavio je par desetaka Eura i nije bio jedini. Po mojoj procjeni kladilo se tridesetak posto gostiju. Ja nisam bio među njima. Nikad se u životu nisam kladio, ali mi ih je bilo zanimljivo gledati jer za njih utakmica ima i drugu dimenziju. Za stolom nam se nešto kasnije pridružio i Srđan Andrić, nekad veliki igrač Hajduka.  

Kao veliki nogometni fan rijetko gledam utakmice u kafićima i nepoznatom društvu jer me nerviraju komentari padobranaca. Međutim, ovdje je to ipak bilo drugačije. 

Što se utakmice tiče, dovoljno govori podatak da su Vatreni dvadeset pet puta pucali na vrata Armenije. Trebali su zabiti barem tri gola, ali su na zadovoljstvo navijača rutinirano utakmicu priveli kraju. Vatreni su klasa i dok je tako pratit ćemo ih i u malim utakmicama baš kao i večeras. 

Prvi smo na tablici, pobijedili smo najveće izravne konkurente Tursku i Armeniju u njihovom dvorištu. Sada nam je sve otvoreno da u iduće dvije utakmice pobjedama osiguramo odlazak u Njemačku na Europsko prvenstvo, a onda opet ludilo, kockice, gledanje utakmica na trgovima i naravno pokoji odlazak na tribinu nekog od njemačkih stadiona.