Petica nije uvijek znak sretnog djeteta: Zašto se četvorka doživljava kao neuspjeh

Kada govorimo o djeci kojoj škola ide od ruke, najčešće pretpostavljamo da su zadovoljna, bezbrižna i da nemaju većih problema. No iza odličnih ocjena često se krije nešto sasvim drugo – strah od pogreške, golema očekivanja i osjećaj da vrijede samo onda kada su najbolji.

Na to upozorava socijalna pedagoginja Ivana Klarić Ivančić, koja u svakodnevnom radu s djecom primjećuje kako upravo oni učenici koji ostvaruju najbolje rezultate ponekad nose najveći teret.

“Često mislimo kako su djeca s odličnim ocjenama bezbrižna i zadovoljna jer im sve nekako ide od ruke. Međutim, upravo zato što ne stvaraju probleme, ona često nisu na radaru i prođu neopaženo, a zapravo bi trebala biti u fokusu”, ističe.

Kada četvorka postane neuspjeh

Prema njezinim riječima, mnoga odlična djeca razvijaju izrazito visoke kriterije prema sebi.

“Kao stručna suradnica u školi često primjećujem da odlični učenici znaju biti izrazito samokritični. Njima četvorka nije samo ocjena, nego osjećaj da nisu dovoljno dobri.”

Problem nastaje kada učenje više nije vođeno znatiželjom i željom za znanjem.

“Takva djeca često ne uče iz zadovoljstva nego iz straha da nekoga ne razočaraju. Ponekad se boje razočarati roditelje, učitelje, a često i sami sebe.”

Dodaje kako se tada fokus više ne nalazi na znanju nego na mogućem neuspjehu.

“Kada sjednu za ispit, u njihovoj glavi nije pitanje hoće li znati odgovor, nego što će se dogoditi ako ne uspiju. To je golemi teret za jedno dijete ili tinejdžera. Savršenstvo im postaje kavez, a ne krila.”

Signali koje roditelji ne bi smjeli ignorirati

Roditelji mogu prepoznati kada pritisak postaje prevelik.

“Ako dijete teško podnosi i najmanju pogrešku, stalno traži potvrdu da je dovoljno dobro, uči bez radosti ili pokazuje veliku tjeskobu prije ispita, važno je zastati i obratiti pažnju.”

Ključno je, kaže, postaviti sebi jedno jednostavno pitanje. “Znaju li moja djeca da ih volim i onda kada nisu savršena?”

Upravo je ta poruka ono što djeci najviše treba. “Djeca trebaju znati da su vrijedna i onda kada pogriješe. Ocjena nije mjera njihove osobnosti, dobrote ni budućnosti.”

Što će djeca pamtiti?

Iako su trud i odgovornost važni, Ivana Klarić Ivančić smatra da roditelji ne bi smjeli zaboraviti ono najvažnije. “Važno je pronaći vrijeme i pitati dijete kako je stvarno, što ga veseli i treba li mu naša podrška.”

Na kraju, ističe kako djeca kroz život možda neće pamtiti sve ocjene koje su dobila, ali će pamtiti nešto puno važnije. “Sigurna sam da djeca neće zapamtiti sve petice i četvorke, ali će sigurno pamtiti jesu li tada bila prihvaćena, viđena i voljena.”

Dodaje kako upravo ta bezuvjetna podrška stvara temelje za zdrav razvoj.

“Djeca koja znaju da ih roditelji vole bez obzira na ocjene imaju čvrste temelje da izrastu u sigurne i zdrave osobe. To im dugoročno znači puno više od svih petica koje će dobiti tijekom školovanja.”