SUZE SVETOG LOVRE Nisu zvijezde, a ni naziv nije ono što mislite!

Svake godine u kolovozu nebo iznad Hrvatske na nekoliko noći izgleda kao da netko po njemu prosipa užarene iskre. Zovemo ih Suze svetog Lovre, poželimo želju kad jedna „zvijezda padne“ i uglavnom ih zamišljamo kao sitne komadiće svemirskih stijena.

Ali gotovo sve što mislimo da znamo o njima krije barem jedno veliko iznenađenje.

Za početak – to uopće nisu zvijezde koje padaju. Perzeidi su sitne čestice koje je iza sebe ostavio komet 109P/Swift-Tuttle. Kada Zemlja svake godine prođe kroz taj golemi trag prašine, čestice brzinom od oko 59 kilometara u sekundi ulijeću u atmosferu i ondje stvaraju blještave tragove koje vidimo na noćnom nebu. Većina ih veličinom nije ništa spektakularnija od zrna pijeska, ali zbog brzine izgledaju kao pravi vatromet.

A sada dolazi dio koji zvuči kao scenarij za film: njihov matični komet nije nikakva mala svemirska grudica. Njegova jezgra promjera je oko 26 kilometara – više nego dvostruko veća od objekta za koji se smatra da je povezan s izumiranjem dinosaura. Swift-Tuttle oko Sunca napravi puni krug za otprilike 133 godine, a posljednji je put prošao blizu Sunca 1992. godine. Sljedeći veliki povratak očekuje se 2125.

Drugim riječima, kada ovog kolovoza ugledate jednu od „Lovrinih suza“, gledate djelić materijala koji je u svemiru ostavio komet koji se posljednji put vratio u unutarnji Sunčev sustav dok je čovječanstvo još živjelo u potpuno drukčijem svijetu.

Najčudnija stvar? Naziv „Suze svetog Lovre“ zapravo nije tako star

Ovdje priča postaje još zanimljivija.

Iako zvuči kao da su Hrvati stoljećima upravo tako nazivali Perzeide, izraz „Suze svetog Lovre“ kod nas je postao popularan tek posljednjih pedesetak godina, prvenstveno u Dalmaciji, i to pod utjecajem Italije.

Trag vodi do talijanskog pjesnika Giovannija Pascolija i njegove pjesme 10 Agosto. Pascoli je meteore koji se pojavljuju oko blagdana svetog Lovre povezao sa suzama na nebu, prisjećajući se smrti svojega oca. Upravo je ta pjesnička slika kasnije dobila novi život i postala popularan naziv za Perzeide.

Dakle, „Suze svetog Lovre“ nisu izvorni astronomski naziv, niti je riječ o nekoj drevnoj znanstvenoj oznaci. To je zapravo poetski nadimak koji je putovao iz Italije prema hrvatskoj obali.

A naši su stari za meteore imali čitav niz drugih naziva. U hrvatskoj tradiciji spominju se zvijezde padalice, svitci, proletuše, kresnice i feralići.

Još je zanimljivija priča o samom svetom Lovri. Prema kršćanskoj predaji, Lovro je pogubljen 10. kolovoza 258. godine, a upravo se oko njegova blagdana pojavljuje snažna aktivnost Perzeida. Zato je bilo gotovo neizbježno da ljudi u nebu vide simboliku: svetac „plače“, a njegove suze pale se iznad nas.

No znanost priču čini još fascinantnijom. Ne gledamo Lovrine suze, nego trag kometa starog milijunima godina koji Zemlja svake godine presijeca.

Ne gledate prema mjestu odakle „padaju“ – i ne trebate nikakav teleskop

Još jedna stvar koju mnogi rade pogrešno: pokušavaju gledati ravno prema zviježđu Perzej, misleći da će ondje vidjeti najviše meteora.

Zapravo je obrnuto.

Perzeidi samo izgledaju kao da dolaze iz smjera zviježđa Perzej. Ta se prividna ishodišna točka naziva radijant. Meteor može proparati gotovo bilo koji dio neba, pa je često bolje gledati šire područje iznad sebe nego zuriti u jednu točku.

I ne treba vam teleskop. Čak je i dvogled uglavnom nepotreban. Najbolji „astronomski instrument“ za ovu predstavu zapravo je – ležaljka i tamno mjesto.

Što dalje od gradske rasvjete, to bolje. Oči se pritom moraju naviknuti na mrak, a nakon nekog vremena nebo počinje otkrivati mnogo više zvijezda nego što ih inače primjećujemo.

I upravo tada postaje jasno koliko je naziv „zvijezde padalice“ zapravo varljiv.

Jer nijedna zvijezda ne pada.

Ono što vidimo može biti komadić prašine veličine zrna pijeska, koji je milijunima kilometara putovao svemirom i u samo djeliću sekunde završio u Zemljinoj atmosferi – pretvorivši se pred našim očima u bljesak koji traje kraće od treptaja.

A možda je upravo to najljepša stvar kod Suza svetog Lovre: dok mi poželimo želju zbog jednog kratkog bljeska, zapravo gledamo posljedicu golemog kozmičkog putovanja koje je započelo mnogo prije nego što je itko od nas postojao.