Kakve veze ima veljača s valentinovom i virusima? Zna naša astrologinja!

Astrosfera je nekadašnja emisija Radija Korčule o astrologiji te Instagram stranica koju uređuje i vodi Sanda Hančević. Sanda je arheologinja i astrologinja koja živi i radi na otoku Korčuli, u malom mediteranskom naselju Lumbardi. Njene zanimljive objave o stvarima koje se događaju iznad naših glava, a utječu na naše glave (i ostatak tijela i uma), možete pratiti svakodnevno na Instagram profilu @astrosfera.sanda, a danas nas je posebno privukla priča o vezi između veljače, valentinova, virusa i starih Rimljana.

U mnogim starim kulturama, nova godina počinjala je u proljeće. Razlog leži u primarnoj ljudskoj djelatnosti – poljoprivredi, zbog koje je bilo logično uskladiti početak godine s početkom vegetacijskog ciklusa.

Taj običaj se usustavio u rimskom kalendaru, u kojem je godina prvobitno startala s mjesecom Martom, nazvanom po bogu Marsu. Ostatke takvog računanja vremena naziremo i danas, u nazivima Septembar (od septem = sedam), Oktobar (octo = osam), Novembar (novem = devet), Decembar (decem = deset), što se više ne podudara s njihovim redoslijedom, jer su u kalendar naknadno ubačena još dva mjeseca (Januarius i Februarius).

U tom sustavu, veljača je postala mjesec čišćenja, jer je prethodila proljetnoj novoj godini. Čišćenje je bilo važno i zbog zdravlja, s obzirom da se ova sezona poklapa s epidemijom gripe i sličnih viroza, koje nas obično napadaju od polovice siječnja do polovice veljače.

Zato nije čudno da se Valentinovo slavi baš u ovom dijelu godine. Izvorno je to bilo zbog zdravlja, jer ime sv. Valentina potječe od latinskog pridjeva valens (= zdrav). A pošto znamo da se ovi virusi najbrže prenose poljupcima, logično je proizašla i nova svrha blagdana – zaštita zaljubljenih.

Kao prethodnik Valentinova, u doba starog Rima, sredinom veljače održavala se poznata svetkovina očišćenja koja se zvala Lupercalia. Njeno porijeklo i značenje nisu sasvim jasni, jer bila je starija od nastanka Rima. Glavna svečanost započinjala je na brežuljku Palatinu, ispred pećine Lupercal, u kojoj je, po legendi, vučica othranila Romula i Rema. Svećenici, koji su se zvali Luperci (ime im dolazi od lupus = vuk) obavili bi žrtvu, pa potom trčali oko Palatina udarajući prolaznike i bedeme grada trakama od jarčeve kože. Te trake su se zvale februa (od glagola februare = pročistiti), pa je po tom ritualu čitav mjesec dobio ime Februarius.

Luperkalije su se održale sve do 5. st. kad ih je papa Gelazije I. uspio ukinuti. Umjesto njih, uvedena su dvije nove svetkovine u veljači: Valentinovo i Kandelora, odnosno Svijećnica – koja je izvorno također bila blagdan Očišćenja.

Tekst: Sanda Hančević

Foto: naslovna fotografija/AI Ilustracija, Wikipedija