U dobu smo kad je stalo vrijeme, dani kad nam je mozak na godišnjem

Ako vam je netko danas rekao: “Vidimo se sutra”, a vi ste morali zastati i razmisliti koji je točno danas dan – dobrodošli u najčudnije dane u godini.

To je onaj period između Božića i Nove godine kad vrijeme, čini se, prestaje vrijediti. Dani nemaju ime, sati su rastezljivi, a jedina sigurna stvar je – još uvijek ima kolača i francuske salate. Ljudi masovno ne znaju koji je dan. Ponedjeljak izgleda kao subota, srijeda kao nedjelja, a petak je samo – nešto prije Nove.

“Mislim da je danas… čekaj…”

Pitali smo jednu sugovornicu zna li koji je danas dan.

“Iskreno? Nemam pojma. Jučer sam bila uvjerena da je nedjelja, a danas mi svi govore da je srijeda.”

Drugi odgovor bio je još kraći: “Znam samo da nije Nova godina. Ostalo mi je sve isto.”

A treća osoba priznaje: “Prestala sam gledati u kalendar. Ako ne radim – ne postoji dan.”

 Psiholozi ovaj osjećaj zovu psihološka stanka. To je rijedak trenutak u godini kad naš mozak dobije dopuštenje da ne mora biti učinkovit, produktivan ni organiziran. Božić je iza nas. Nova godina još nije počela. I mi smo – negdje između.

Zato vrijeme djeluje čudno. Ne planiramo unaprijed, ne jurimo, ne brojimo sate. Živimo u “sada”, ali bez pritiska da to “sada” mora biti korisno.

A onda smo tu i mi koji radimo

Ipak, nisu svi u tom bezvremenskom balonu. Ja, primjerice, radim. I zato – nažalost – znam koji je dan. Znam i koji je datum. Znam čak i koji je sat.

Dok drugi pitaju: “Je l’ danas utorak?”, ja gledam raspored, obveze i satnicu. Dani između Božića i Nove za mene imaju ime, prezime i radno vrijeme.

Ali zanimljivo je – čak i kad radiš, osjećaš da sve ide sporije. Mailovi počinju s “nadam se da ste dobro”, završavaju s “čujemo se iza Nove”, a nitko zapravo ne očekuje odgovor odmah.

 U ovim danima potpuno je u redu:
– jesti ručak u četiri popodne
– piti kavu u pidžami
– gledati film koji smo već gledali pet puta
– i ozbiljno razmišljati je li danas srijeda ili četvrtak

I zanimljivo – baš ti “izgubljeni” dani često su najmirniji u cijeloj godini.

Mali luksuz koji brzo prođe

Nema velikih očekivanja. Nitko još nije “nova verzija sebe”. Još uvijek smo stari mi – malo umorni, malo siti, malo sporiji. Možda je zato osjećaj da vrijeme ne postoji zapravo mali luksuz. Kratki godišnji reset bez aplikacija, bez ciljeva, bez to-do lista.

Jer čim otkuca ponoć i uđemo u novu godinu – vrijeme se vraća. Sat opet ide, kalendar opet traži odgovore, a mi opet znamo koji je dan.

Do tada – ako niste sigurni je li danas ponedjeljak ili nedjelja – ne brinite.
Niste izgubili pojam o vremenu.

Samo ste ga, barem nakratko, pustili da odmori.