DJEČJA MAŠTA ČINI SVAŠTA Mali majstor velikih ideja: Vlaho i čarolija božićne radionice

Ponekad su upravo dječje priče one koje nas najlakše podsjete na pravu bit blagdana. Bez velikih riječi, bez planiranja i očekivanja – samo čista radost stvaranja. Takvu priču donosi sedmogodišnji Vlaho Sesjak, dječak koji je sudjelovao u radionici izrade božićnih ukrasa i iza sebe ostavio rečenice koje se dugo pamte.

Na pitanje kako je završio na radionici, Vlaho odgovara jednostavno i iskreno: „Vodili su me tamo s vrtićem.“ No ono što je započelo kao redovan izlet pretvorilo se u iskustvo koje ga je, kako sam kaže, odmah osvojilo. „Baš mi je bilo zabavno, pa mi se svidjelo.“

Radionica je bila mjesto kreativnog nereda i dječje mašte. Izrađivali su božićne ukrase, rezali i bušili drvo, a upravo su ti „pravi“ alati Vlahu bili najzanimljiviji dio cijele priče. S posebnim uzbuđenjem prisjeća se trenutka kada je bušio bor – za njega to nije bio samo zadatak, već doživljaj. Trenutak kada vlastitim rukama stvara nešto što će nekome uljepšati blagdane.

Na pitanje što bi još volio raditi, Vlaho bez puno razmišljanja kaže da bi rado sudjelovao u radionicama „gdje se radi“. Jer za njega je najvažnije da se nešto stvara, izrađuje i isprobava. Njegove ideje, poput spominjanja jednostavnih naočala koje koštaju jedan euro, pokazuju koliko su dječje zamisli iskrene i oslobođene kompliciranja.

Najdirljiviji trenutak razgovora dolazi kad otkriva što mu je bilo najteže na radionici. „Najgore mi je bilo kad su rekli – idemo doma.“ Rečenica koja u sebi nosi sve: zadovoljstvo, uzbuđenje i osjećaj da je vrijeme prebrzo prošlo. A najlakši dio? Ubacivati čepove u bušilicu – mali zadatak koji je za Vlaha bio prava zabava.

Izvan radionice, ovaj mali kreativac najviše voli crtati. Ili, kako sam priznaje, voli kad printer „crta perfektno“, a on zatim može obojati isprintane crteže. Ta iskrena dječja logika ponovno izaziva osmijeh i podsjeća nas da je kreativnost često jednostavna – dovoljno je dati djetetu prostor i malo poticaja.