Irina: Bila sam u gradu gasto-srcu Italije, testirala sam, omiljena namirnica uopće ne deblja

Tri tjedna u Bologni bilo je dovoljno da se Irina Brajčić vrati kući s punim koferom znanja, mirisa i uspomena — i potpuno novim pogledom na kuhanje. Grad koji Talijani s pravom nazivaju gastronomsko srce Italije još je jednom potvrdio svoj status meke za sve koji žive hranu, a Irina je ondje, na masterclassu posvećenom tradicionalnoj talijanskoj kuhinji, pronašla inspiraciju koja joj je, kako kaže, „promijenila emociju prema kuhanju“.

„Emocija u kuhanju ne dolazi iz tehnike, nego iz načina na koji gledaš namirnicu.“
„Ja sam u Bologni bila tri tjedna, i to prvenstveno zbog masterclassa iz talijanske kuhinje“, priča Irina. „Kako je Bologna gastrocentar Italije, sve se svodi na tjesteninu — toliko vrsta, toliko tehnika, toliko umaka i punjenja… Pastu rade s nevjerojatnom strašću.“

No jedno je jelo, priznaje, potpuno promijenilo njezin odnos prema kuhanju — i to ne tehnički, nego emotivno.

„Tjestenina s mortadelom — to mi je otvorilo oči. Kod nas je mortadela samo salama, a kod njih ima povijest, identitet, dušu. Oni je koriste s poštovanjem, kao okus koji nosi tradiciju.“

I dok je MasterChef bio škola brzine, pritiska i kamera, Italija je, kaže, potpuno drugačija priča: „U Italiji se obrok ne jede, nego živi. Između podne i dva sve stane – i to je predivno.“
Najviše ju je oduševio upravo taj odnos prema hrani i ritualu zajedničkog stola.

„Ulice su prazne, restorani puni, a ljudi prisutni. Nema žurbe, nema telefoniranja, nema ‘usput’. Taj ritam me potpuno osvojio.“

Pasta, ragu, kava — i lekcije koje mijenjaju život

Među brojnim jelima i tehnikama, Irinu je posebno očarala skromna, a savršena — pasta.

„Tri tjedna jela sam pastu svaki dan… i smršavila! Porcije su male, ritam spor, a uživanje veliko.“
Ono što ju je najviše iznenadilo bio je odnos Talijana prema izradi tjestenine.

„Unatoč svim aparatima i modernim tehnikama, oni pastu i dalje rade ručno. Bez strojeva, bez vaga, bez recepta. Samo ruke i osjećaj. To me potpuno vratilo starim navikama — nakon Bologne vraćam se tom ‘old-fashioned’ pristupu.“

Oduševila ju je i nesvakidašnja kombinacija koju jedva čeka predstaviti domaćoj publici: „Pasta od kave s gorgonzolom… to je nešto nevjerojatno! Jedva čekam da to donesen i pokažem ovdje u Dubrovniku.“

A ako bi iz Bologne mogla donijeti samo jedan miris?

„Vikendima cijeli grad miriše na dugo kuhani ragu. Osjeti se svugdje — po ulicama, u kuhinjama, na balkonima. To je čista tradicija, i to me najviše dirnulo.“

Filozofija koja ostaje

Tri tjedna u talijanskoj prijestolnici gastronomije ostavila su neizbrisiv trag. Irina se, kaže, vratila ne samo s novim receptima, nego s potpuno novom filozofijom života i kuhanja.

„Bolonja ima kulturu hrane koju živi svaki dan. To je ono što me najviše inspiriralo — ta sporost, poštovanje, taj osjećaj da hrana nije obaveza nego trenutak koji dijeliš. To je najveći dar koji sam donijela.“