ČOVJEK JE TRKAČ To je sloboda, zdravlje i pokoja mudra lekcija za naša koljena

Trčanje je za mnoge puno više od sporta – to je osjećaj slobode, bijeg od stresa, trenutak u kojem dišemo punim plućima i ostajemo nasamo sa sobom. Ali, kako se sve više ljudi uključuje u ovaj popularni oblik rekreacije, često zaboravimo da i tijelo ima svoje granice.

Nedavno je svjetsku atletsku javnost iznenadila vijest da je Marion Jones, nekada najbrža žena svijeta, proslavila 50. rođendan – i otkrila kako danas ima ozbiljnih problema s koljenima. Životna ironija? Žena koja je godinama jurila svjetske rekorde sada pazi na svaki korak.

I dok bi mnoge ta priča mogla obeshrabriti, poznati fizioterapeut dr. Mirsad Džanović gleda na to iz jedne vrlo realne, ali i motivirajuće perspektive.

“Čovjek, homo sapiens, u evoluciji je trkač – trčali smo za životinjama, lovili, sakupljali. To nam je u prirodi,” kaže dr. Džanović. “Najveća pogreška koju smo napravili je kad smo izmislili stolce. Sjedilački način života danas izaziva više problema nego što mislimo.”

Drugim riječima – tijelo voli pokret, ali traži i mjeru. Dr. Džanović poručuje da trčanje donosi ogromne koristi, ali uz jedan važan dodatak: treba znati trčati pametno.

“Trčati svakako treba, ali savjetujte se sa stručnjacima – trenerima, kineziolozima, fizioterapeutima. Oni su tu da vam pokažu kako trčati bez ozljeda. Kad osjetite bol – stanite. Tijelo vam uvijek kaže kad je dosta. Mnogi misle da ‘čiste’ bol trčanjem, ali to je put prema prenaprezanju.”

I upravo tu dolazi razlika između motivacije i tvrdoglavosti. Nije znak slabosti ako zastanete – to je znak da poštujete svoje tijelo.

“Ne trebamo ići preko svojih granica. Ako ste si zadali krug, a osjetite da nešto ne valja – nema ništa loše u tome da stanete i odmorite,” kaže doktor uz osmijeh. “Neće svijet stati ako ne istrčite svaki metar.”

 Oprema, podloga i – zdrav razum

Dr. Džanović često upozorava i na važnost prave obuće i odabira podloge.

“Ne možete u istim tenisicama i na plažu i u šetnju i na trčanje. Trkačke tenisice su posebne – one čuvaju koljena. A trčanje po prirodnoj, mekšoj podlozi, poput zemlje ili trave, najbolja je stvar koju možete napraviti za svoje zglobove.”

Također, ističe da je vrlo važno prilagoditi tempo i intenzitet dobi i kondiciji.

“Jedno je trčati s 20, drugo sa 50 godina. Nema potrebe forsirati duboke čučnjeve i teške iskorake. Bitno je uživati u pokretu, ne se nadmetati s vremenom ili kilometrima.”

Pokret kao terapija

Zanimljivo je da, iako često vidimo trčanje kroz prizmu fizičkog napora, ono ima i snažan mentalni učinak. Redovito trčanje smanjuje stres, poboljšava san, podiže raspoloženje i jača samopouzdanje. Nije ni čudo što ga mnogi zovu “najjeftinijom terapijom na svijetu”.

A kad pitate dr. Džanovića što je važnije – svakodnevno trčanje ili svakodnevno sjedenje?
Odgovor je jasan:

“Nema ništa gore od sjedalačkog načina života. Pokret je život. Ali, pokret u skladu s tijelom – to je zdravlje.”

Trči, ali slušaj svoje tijelo

Priča Marion Jones podsjeća nas da ni najveći nisu pošteđeni posljedica kad zanemare signale tijela. No, to ne znači da trebamo prestati trčati – već da trebamo trčati mudro.

Obujte dobre tenisice, izađite van, osjetite ritam koraka, miris zraka i onaj osjećaj kad vam misli postanu lakše. Trčanje je sloboda, ali prava sloboda dolazi kad naučimo stati – onda kad tijelo kaže: “Dosta je za danas.”

Ili kako bi to sažeo dr. Džanović: “Trčite, krećite se, živite – ali uvijek sa slušanjem tijela. To je najbolji recept za dug i zdrav život.”