VJESNICI PROLJEĆA Ne podcjenjujte ih, krpelji mogu biti kobni za zdravlje, evo kako ih se riješiti

S obzirom na velike količine padalina tijekom proljeća, a sada i porasta temperatura u svim dijelovima države, stvorili su se idealni uvjeti za aktivnost jednog od najomraženijih vjesnika proljeća – krpelja.

Ovi sitni kukci iz porodice paučnjaka žive na travnatim površinama, u niskom raslinju i šikarama do visine jednog metra, listovima i granama grmova. Najbrojniji su upravo u proljeće i rano ljeto, a ovisno o klimatskim uvjetima, i u ranu jesen, doba godine koje se poklapa s čestim boravkom u prirodi, sezonom planinarenja i igre u travi. Kada govorimo o opasnostima i nekim infekcijama koje oni mogu prenijeti na čovjeka, kaže infektologinja Ljiljana Betica je ističe:

„Krpelji dok se hrane na šumskim životinjama i glodavcima, mogu se zaraziti. I onda tu zarazu ubodom mogu prenijeti na čovjeka ako se nađe u njihovom prirodnom okolišu. U pravilu je jako važno nakon povratka iz prirode pregledati cijelu kožu, pogotovo vlasište, a kod djece najčešće znaju biti u području vrata, glave, vlasišta tako da je potrebno zaista pregledati cijelu kožu. Izuzetno je važno da se krpelja kojeg se primjeti na koži ukloni što prije. Rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvršćen, i lakše ga je odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda nego kad se on već fiksira u kožu i nabubri, u tim situacijama ga je teže izvući iz kože.“

Prilikom odstranjivanja ne trebaju nikakve stare metode. U prošlosti se koristio alkohol za premazivanje, ulja, čak i lak za nokte, petrolej i slično. Jednostavno oprati ruke, pincetu s kojom vadimo krpelja pošpricati antiseptikom i krpelja odmah izvaditi.

„Potrebno je krpelja zahvatiti što bliže glavici uz kožu i laganim povlačenjem izvuče se iz kože, te nakon izvlačenja se na kožu ponovno primjeni antiseptik. Mi smo u dijelu Hrvatske gdje su u priobalju krpelji u pravilu pseći krpelji. To je takozvani rhipicephalus sanguineus i on ne prenosi one poznate bolesti o kojima se dosta piše, a to je lajmska bolest, niti prenosi virus krpeljnog meningoencefalitisa. Naš krpelj, to je taj pseći krpelj rhipicephalus, on prenosi bakterije rikecije koje mogu uzrokovati mediteransku pjegavu groznicu. U kontinentalnom dijelu Hrvatske, gdje su inače krpelji vrlo rasprostranjeni, tamo je taj šumski krpelj Ixodes ricinus. i upravo on prenosi ove bolesti o kojima se dosta piše i zbog kojih smo svi zabrinuti!

Ako idete u prirodu najvažnije se prikladno obući.

„Također, vrlo je bitno hodati obilježenim stazama, ako je moguće i izbjegavati provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu. Također je bitno primjeniti sprejeve, odnosno repelente za odbijanje krpelja i to na one gole izložene dijelove tijela, a nekad  i na samu odjeću. Najvažnije je nakon povratka iz prirode presvući odjeću, pažljivo pregledati cijelo tijelo uz pomoć ogledala ili druge osobe obzirom da nam neki dijelovi tijela nisu dostupni ako sami sebe pregledavamo. Kod djece se krpelj često nađe na glavi, stoga je taj dio jako bitno detaljno pogledati, i obavezno je tuširanje nakon povratka iz prirode.“  

Cijepljenjem se može spriječiti pojava krpeljnog meningoencefalitisa. Cijepljenje se odvija u tri faze, trima dozama i tako se postiže zaštita tijekom tri do četiri godine. Nakon tri godine potrebno je docjepljivanje. 

Cijepljenje se, međutim, preporučuje samo osobama koje spadaju u rizične skupine, češće su izložene ubodima krpelja i to na područjima gdje tradicionalno obitavaju zaraženi krpelji. To su, primjerice, šumari, šumski radnici, lovci i planinari, ali i rekreativci i turisti koji često borave u endemskim krajevima. 

Kate Lujo

Foto HZJZ