O blagdanu koji je duboko ukorijenjen u našoj tradiciji: Procesija je bila uređena posebnim zakonom, a nesudjelovanje je bilo kažnjavano

Procesijama okićenim cvijećem s puno luči vjernici oduvijek slave Tijelovo, svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove.

I dok se ponegdje blagdan naziva i Brašančevo, zbog brašna od kojeg se pravi hostija koja simbolizira Tijelo Kristovo, u Dubrovniku i široj okolici poznajemo ga kao Korosante, što je izvedenica od latinskog corpus sanctum ili talijanskog corpo santo. Blagdan je duboko ukorijenjen u pučku tradiciju i običaje što je bio povod da razgovaramo s etnologom Ivicom Kiprom, višim kustosom i voditeljem Etnografskog muzeja Dubrovačkih muzeja.

“Blagdan je dan danas obilježen procesijama vjernika s barjacima okićenim cvijećem. Povorku vjernog puka predvode djevojčice odjevene u tradicijsko ruho ili u bijele haljine s bijelim girlandama ili vjenčićima raznog cvijeća. Sjećam se da je u mojoj mladosti bio običaj da se vijenac izrađuje od cvijeća oleandere, najčešće bijelog koje su cure nizale na končiće. Djevojčice u procesiji nose i košarice okićene cvijećem, šparogama i putem prosiplju stazu ružama, ružmarinom, žukom, miholjicama, pelinom, čerošpanjama, dakle onim do čega su najčešće mogli doći”, ispričao je Kipre.

Kako je istaknuo naš sugovornik, to je bio i ribarski blagdan pa su se za Korosante i brodice kitile cvijećem, blagoslivljali su se ribari, brodice i more, a taj običaj posebno se ističe na Elafitima, u Malom Stonu i Trpnju.

“Na Lopudu je cijeli procesijski put bio ukrašen gustim tapitima od žuke, miholjica i ruža. Rijeka dubrovačka ima poseban način ukrašavanja barjaka vijencima koji svojom kružnom formom simboliziraju hostiju. Ako ćemo izdvojiti neke najljepše procesije Korosanata našega kraja to su Čilipi, Gruda, Cavtat, Mali Ston, Lopud, Rijeka dubrovačka, Slano, Majkovi, Janjina, Trpanj, Orebić i Grad. To su mjesta na kojima se Korosante zaista mogu doživjeti uvijek na neki novi način”, kazao je Kipre.

U Dubrovniku se Tijelovo posebno svečano slavilo već u 15. stoljeću, što znamo iz zapisa Filipa De Diversisa u Opisu slavnog grada Dubrovnika.

“On kaže da je procesija Tijelova bila uređena posebnim zakonom kao zahvala Bogu za oslobođenje od kuge. Procesiju su pratili duplijeri, dakle velike svijeće koje i danas imamo u procesiji. Do koje je mjere Tijelovo ili Korosante bilo ukorijenjeno u gradsku kulturu življenja ili u državnu službenu proslavu govori to da je nesudjelovanje u procesiji bilo kažnjavano, tako da možemo reći da je ovaj kršćanski blagdan značajan ne samo u kršćanskoj kulturi, nego i u pučkoj tradiciji čitavog našega kraja”, zaključio je etnolog Ivica Kipre.