Kaos i netrpeljivost unutar Maksimira – nakon što ga je i dovela, ‘ulica’, a ne Boban, donosi ključne odluke

Do sada se ta sintagma držala nekako diskretno, samozatajno i neupadljivo, ali sada je napokon ugledala svjetlo dana, pa i trajno zaživjela: da, Ulica odlučuje o najvažnijim Dinamovim strateškim odrednicama! Ulica koja se do nedavno povezivala samo s Hajdukom, i što je bila Dinamova ključna i nedostižna prednost u odnosu Hajduk, sada na velika vrata ulazi u Dinamo, nameće se i dominira, utječe i kadrovira.

O čemu je zapravo riječ? Naravno o imenovanju Jerka Leke za prvog Dinamovog trenera, o odluci pod kojom je Zvonimir Boban potpisao svoju drugu veliku kapitulaciju. Stvari stoje ovako: predsjednik Dinama doista je planirao Leku ostaviti samo za dvije utakmice, protiv Sunderlanda i Varaždina, a potom, pod utjecajem svog savjetnika, Španjolca Capellasa, dovesti španjolskog trenera; Oscara Garciju iz poljskog Pogona ili Pola Planasa iz Barcelone B.

I sve je išlo u tom smjeru dok Leko nije pobijedio Sunderland u Europskoj ligi, ne samo nadigravši Engleze, nego potpuno promijenivši krvnu sliku momčadi, pritom igrajući sa čak 11 hrvatskih igrača. Te su se postavke jako svidjele navijačima, među kojima Leko ima ogroman broj poklonika, pa se euforija s tribina prelila na Dinamov Nadzorni odbor, pa je taj val zapljusnuo i Bobana.

Tako je Nadzorni odbor Dinama prvi put oko jedne važne strateške odluke stao nasuprot svome nedodirljivom predsjedniku tražeći gotovo pa ultimativno da “njihov” Leko, a ne “njegov” Španjolac, preuzme momčad. Boban im je na to uzvratio u stilu “tko ste vi da mi pričate o nogometu?” i “neće meni ulica voditi klub”, ali je onda brže-bolje i reterirao kada je pred njega stavljen neoboriv argument: “Ulica te dovela u Dinamo, bez te ulice ne bi bio predsjdnik Dinama!”. 

I što je drugo Boban mogao, nego popustiti i prepustiti stvari plimi koja očito nezadrživo nadire. Bio je to njegov već drugi poraz, da ne kažemo debakl u kratkom vremenu; najprije ga je Ulica prozvala zbog pristanka na arhitektonsku nakazu budućeg stadiona na koju je pristao, a sada mu je i izabrala trenera. 

Tako je Zvonimir Boban odjednom suočen s onim što se do nedavno pripisivalo Dinamovoj momčadi na čelu s Kovačevićem – nemoći. Za sada se s njom miri i nevoljko je prihvaća, ali do kada?

Naime, nakon što je pristao da Leko vodi Dinamo u sljedećem razdoblju, razmišljajući kompromisno – bolje da kihne “njihov” Leko, nego moj Španjolac – Boban je sa svojim Nadzornim odborom ili Ulicom ušao u neprincipijelnu koaliciju. U kojoj je objema stranama interes Dinamov uspjeh, ali sa suprotstavljenih pozicija. Usudimo se čak reći da su to tabori koji se međusobno ne podnose, što je potencijalno za klub opasna i neodrživa situacija.

Evo, odabir Ulice, trener Jerko Leko, u startu se suprotstavio Bobanovom savjetniku Capellasu promovirajući hrvatske igrače nauštrb skupocjenih stranaca, a Capellas i Boban ipak su održali riječ danu Polu Planasu i doveli ga u Dinamo, na funkciju trenera B momčadi. Tako je u Dinamu na djelu apsurdna, gotovo pa bizarna i do sada neviđena situacija: svaki dan u klubu susreću se trener koji trebao biti trener prve momčadi, Planas, i trener koji mu je preoteo posao trenera prve momčadi, Leko. Dapače, očekuje se da njih dvojica međusobno surađuju.

Istodobno, Capellas i Boban drže stranu Planasu, a Ulica voli i čuva Jerka Leku. Capellas i Boban su za Domingueza, Leko za Galešića. Capellas i Boban su za McKennu, Leko za Radeljića. Capellas je doveo Tabinasa, a Leko uveo Nou Mikića. Capellas je doveo Almenu i Rodrigueza, a Leko ponovno iz mrtvih vraća Topića. Samo se čeka kada će rehabilitirati i promovirati Mudražiju… I tako unedogled, a Dinamo ulazi u najvažnije razdoblje sezone, kada mu dolaze derbiji s Rijekom i Hajdukom, odlučujuće europske bitke. Na van – idila i pozitiva, a unutar maksimirskih zidova kaos i netrpeljivost. Kao naručeno iz zahuktalog Hajduka.

Sva ova događanja zapravo i nisu iznenađujuća, barem za one koji su malo bolje upućeni u zbivanja u Dinamu. Nikada naime, ne može biti prirodno, još manje produktivno, da navijači, uz pomoć svojih izaslanika u upravi, odlučuju o vitalnim klupskim strategijama, ali istodobno – najprije Zajec, a potom i Boban prešutno su na to pristali onoga trenutka kada su postali nositelji liste Dinamovo proljeće.  

Sada nam preostaje samo pratiti koliko dugo će Zvonimir Boban pristajati na sporednu ulogu, poslušnika i izvršitelja ideja sjeverne tribine. U Milanu je, podsjećamo, trenutačno dao ostavku suočen s neugodnom spoznajom, da je izvršni direktor kluba dogovarao novog trenera bez njegovog znanja. U Dinamu je razlika u tome što su novog trenera izabrali – uz Bobanovo znanje. 

U cijelom ovom kolopletu interesa u Dinamu ipak se nazire nešto nedvojbeno: ako Leko uskoro podbaci, Capellas i Boban doći će na štih i već se sada zna koga će postaviti za trenera. No, dogodi li se suprotno i Jerko Leko požanje uspjehe, Capellas i Boban u Dinamu više neće predstavljati važne faktore. Tada postaju – viškovi.

Foto FaH