Najtrofejniji klub bez ijednog reprezentativca. Kako Bobanov Dinamo uništava svoje mlade igrače?

Portugalac Cardoso Varela igra, a najveći hrvatski talent, uvršten među 60 najtalentiranijih nogometaša svijeta, Leon Jakirović, gleda ga s klupe i stagnira.

U povijesti nogometa od 1930. godine odigrana su 22 svjetska prvenstva. Reprezentacije Kraljevine i SFR Jugoslavije, potom i samostalne Hrvatske sudjelovale su na 14 završnih turnira, a na 12 od tih 14 prvenstava na izbornikovim popisima bio je barem po jedan Dinamov nogometaš. Ti povijesni izuzeci bili su Svjetsko prvenstvo u Urugvaju 1930., na kojem Hrvati nisu željeli igrati za Jugoslaviju, te SP u Njemačkoj 1974. godine, kada je izbornik Miljan Miljanić na popis uvrstio čak sedmoricu igrača Hajduka.

Čini se kako se nakon 51 godine sprema isti, poguban scenarij za Dinamo: naime, najtrofejniji hrvatski klub u ovom trenutku nema niti jednog A reprezentativca Hrvatske i najvjerojatnije ga neće imati na Svjetskom prvenstvu 2026. godine! Uz jednu ogradu – mogao bi ga imati jedino ako na zimu kupi Adriana Jagušića iz Slavena Belupa. Kako god, ovaj poražavajući trend za Dinamo nastupio je od proteklog ljeta, od početka Bobanove ere.

Za podsjetnik, hrvatsku broncu u Kataru iskovala su četvorica Dinamovih igrača; Livaković, Šutalo, Oršić i Petković. Sva četvorica u i te kako dojmljivim rolama.

Tako su u Dinamu na djelu dvije posve neprirodne i nezamislive situacije: osim što nije doveo, ni promovirao kandidata za A selekciju, Dinamo ne čini ništa ili – ajde – čini vrlo malo kako bi afirmirao i razvijao mlade hrvatske nogometaše. One ispod 19 godina ili, ako hoćete, onako kako se nekada postupalo s Kovačićem, Jedvajem, Halilovićem, Ćorićem, Brekalom, Sosom, Gvardiolom, ranije s Lukom Modrićem i Nikom Kranjčarem, još puno ranije i sa – Zvonimirom Bobanom. Na svima njima Dinamo je unosno zaradio, a velika većina tih igrača postali su A značajni reprezentativci.

E, sad, ako ste pažljivo čitali, nije da Dinamo uopće ne razvija mlade igrače, nego – ne razvija hrvatske. No, zato razvija na primjer jednog – portugalskog. Pojasnit ćemo…

Ugledni britanski list Guardian sastavio je prije dva mjeseca listu 60 najtalentiranijih nogometaša svijeta rođenih 2008. godine. Na njemu su mjesta našla dvojica Dinamovih igrača: Bugarin Kalojan Božkov i Hrvat Leon Jakirović. Na popisu su i dvojica Portugalaca, Jose Neto iz Benfice i Bernardo Lima iz Porta – članovi selekcije koja je prošli mjesec postala svjetskim prvakom u Kataru.

Na tom Svjetskom prvenstvu za Hrvatsku je u sve četiri utakmice po 90 minuta igrao njezin najdarovitiji igrač Leon Jakirović. Taj Dinamov dragulj, dečko s popisa 60 najtalentiranijih na svijetu, u ovoj sezoni nije odigrao niti jednu minutu za seniorsku momčad!

Na tom Svjetskom prvenstvu među 21 nogometašem portugalske selekcije mjesta nije imao Cardoso Varela, dapače – on za nacionalnu momčad Portugala ne igra od lipnja 2024. godine. Taj Varela u ovoj sezoni pod Bobanom i Kovačevićem već ima 15 nastupa za Dinamove seniore, postigao je dva pogotka, i nikoga svojim izvedbama nije impresionirao. A Dinamo ga napadno forsira i stavlja u izlog, nadajući se bombastičnom transferu – jer u ovom slučaju samo takav transfer može klubu donijeti izdašniju zaradu, budući da Dinamu pripada samo 57 posto budućeg iznosa, a ostatak Vareli i njegovom zastupniku Andyju Bari.

Rezimirajmo: Portugalac Varela ove 15 nastupa, Hrvat Jakirović nula nastupa za Dinamo. Jednako kao i još četvorica dinamovaca sa SP-a, Radoš, Horvat, Radnić i Benkotić. Za tog Patrika Horvata mnogi kažu kako nije ništa slabiji od Varele, obojica igraju krilne pozicije.

I onda, kako to objasniti, što se to zaboga događa u Dinamu, kakva je to uopće strategija, kakav plan, kakva perspektiva za mlade Hrvate? Ako ste se možda zapitali – u kojim je to utakmicama Leon Jakirović mogao zaigrati, s obzirom na to da je Dinamu u utrci za titulom svaki bod bitan? – jedini odgovor može biti: gdje ima volje, ima i načina. Na primjer, zar u utakmicama protiv Vukovara (3:0), Istre (3:0) ili Slavena Belupa (5:2) nije bilo prostora za Jakirovića – ako svi kažu da je čudo od djeteta? Pa Leon je još u sezoni 2023./2024. kod oca Sergeja imao dva nastupa za seniore, čak mu je i Fabio Cannavaro dao nekoliko minuta u Ligi prvaka protiv Milana. A sada, kod Bobana/Kovačevića taj igrač očigledno stagnira, nastupajući u juniorskoj ligi. Pa ako je toliko žele osvojiti, zašto tamo ne pošalju i – Varelu?

Nije to sve. Tu je i slučaj Noe Mikića, 18-godišnjeg desnog braniča, koji je u prošloj sezoni dva puta nastupio za seniore, a kod Bobana/Kovačevića završio u zamrzivaču, unatoč činjenici kako Dinamo ima samo jednog upotrebljivog desnog beka, Valinčića. I sada, nakon četiri mjeseca juniorske lige – koju je prerastao kao i Jakirović – Noa dobiva šansu u prvoj momčadi. U kojoj se muči, posrće i oscilira, zato što je u nju upao kao padobranac, praktički preko noći.

To nedvojbeno upućuje na izostanak bilo kakve Dinamove vizije oko mladih hrvatskih igrača. Oni su – Jakirović, Mikić, pa i Patrik Horvat, Fran Topić i Moreno Živković – izgubili cijelu jednu polusezonu, u kojoj su trebali zakoračiti na veliku scenu. Njih bi publika prigrlila i zavoljela, a bili bi izloženi kao potencijalni novi veliki Dinamovi hrvatski projekti. Za kojima Dinamo vapi. Takvi danas u Dinamovoj prvoj momčadi baš i ne postoje. Ili, ako se procijenilo da u današnjem Dinamu za njih još nema mjesta, što je teško za povjerovati s obzirom na ovosezonske Dinamove posrtaje, zašto ih se kao Dinamove igrače nije poslalo na posudbu kako bi stjecali prvoligaško iskustvo i razvijali se, kao što je to bilo sa Lukom Modrićem.

Poguban primjer nedostatka osjećaja za mlade igrača je Luka Stojković, danas 22-godišnjak, nogometaš iznimne nadarenosti, u kojemu su mnogi vidjeli buduću veliku zvijezdu, novu Dinamovu desetku, A reprezentativca. No, otkad je ‘otkriveno’ kako je Luka za Bobana „divlji igrač”, te kako je posljedično zbog tog predsjednikovog stava izgubio status kod Kovačevića, Stojković je počeo gubiti samopouzdanje i ponirati. On u Dinamu više nema nikakvu važnost, a to je – dopustite – još jedno nenormalno stanje.

Vratimo se na kraju Svjetskom prvenstvu 2026. godine. Cijelo proteklo ljeto trajala je u javnosti polemika – tko je prav, a tko kriv u sukobu šefa Dinama Bobana i hirovitog centarfora Petkovića. Na kraju je Bruno završio u malom turskom Kocaelisporu, a Boban je na najjačem igraču učvrstio svoj autoritet. Gradeći pritom Dinamo bez ijednog kandidata za hrvatski dres. A što ako se izgnani Bruno Petković, u suši produktivnih hrvatskih golgetera, kroz golove u Turskoj opet nametne izborniku Daliću, koji ga je protekle jeseni stavljao na pretpozive? Tko će onda biti kriv, a tko prav?