GROMOGLASNA ŠUTNJA Novo normalno: Dinamo i Hajduk se vole, a cilj im je udariti na trećega

Dan nakon derbija Dinamo – Hajduk 1:1, večernji.hr prenio je gnjevne reakcije Dinamovih navijača usmjerene prema sudačkim odlukama kojima je, navodno, domaćin bio oštećen.

– Skandalozno suđenje! Ovo više nije slučajno, neka klub više konačno reagira na masakr sudaca od prvog kola. Gura se jedan klub, a zna se koji – napisao je jedan navijač plavih, a prenio ga zagrebački medij.

Pojasnimo: ovo „gura se jedan klub” – odnosi se naravno na Hajduk. Tako kaže zapjenjeni, subjektivni navijač. A što na sve kaže onaj koji je „oštećen”, žrtva, odnosno Dinamo? Ništa. Ni slovo. Kao da se ništa u njihovom dvorištu nije dogodilo na njihovu štetu.

Kako to objasniti, da službeni Dinamo šuti? Dva su moguća odgovora: prvi; da se Dinamo drži onoga što je nedavno na članskom danu izrekao predsjednik Boban, citiramo: „Što se tiče samog suđenja, ne želimo imati utjecaj na suđenje… Ja ne vidim neku konspiracijsku sliku koja nas nešto šteti.” A drugi razlog Dinamove šutnje? Naprosto – partnerski reciprocitet; kad su Dinamu suci pomagali (kao protiv Vukovara i Rijeke), Hajduk je također gromoglasno šutio.

A šute i jedni i drugi zato što su odnedavno u interesnoj – simbiozi. Ili, kako je to slikovito Torcida poručila na jednom transparentu s prošlog derbija: „Ko se tuko, sad se voli!”. I slika te novostvorene ljubavi obišla je putem tv-prijenosa cijelu Hrvatsku: u prvom redu svečane lože Boban i Zajec pokraj Hajdukovog predsjednika Bilića, sportskog direktora Vučevića i predsjednika Nadzornog odbora Ljube Pavasovića Viskovića, istog onog koji je u jednoj svojoj objavi iz rujna 2023. Dinamo posprdno bio nazvao – Agregatom.

– Ako Agregat osvoji prvenstvo, Liga prvaka dogodine im je na izvolte. A puno je izdašnija nego do sada. Dakle, imamo Ligu u kojoj je svima financijski interes Agregatova dominacija – vidi pod do sada neutralni Varaždin i poklonjenih pola miliona eura za slobodnog igrača… – napisao je tada među ostalim Pavasović Visković.

Zanimljivo, u kolovozu 2025., u intervjuu za Hajdukovu televiziju, promijenio je retoriku. Tada više nije spominjao agregat.

– Želim reći da Hajduk nikada nije imao problem s Dinamom. Dinamo je povijesno naš najveći konkurent, naš suparnik, prema kojemu ćemo se, barem se ja nadam, u budućnosti odnositi s poštovanjem, a to ćemo očekivati i od njih – istaknuo je LJPV.

Idila na svim razinama. I neka je, bilo je i vrijeme da se prestanu gledati preko nišana, mlatiti se u svečanim ložama, huškati navijače. To je zaista nešto – novo normalno u hrvatskom nogometu.

Međutim, sve se više nazire i pozadina novog partnerstva. Naime, Dinamov i Hajdukov krajnji cilj je zavladati Hrvatskim nogometnim savezom, svatko iz svojih pobuda. Opet citiramo Pavasovića Viskovića iz ljeta ove godine:

– Kustić ima opoziciju u savezu u kojoj su Svetina, Šprajcer… To je moćna grupacija, koja pokušava vladati iz sjene i koja pokušava smijeniti Kustića ili ga natjerati da radi ono što oni žele… Hajduk neće razgovarati sa savezom koji vode Svetina, Šprajcer i ta ekipa – izjavio je Pavasović, „braneći“ Kustića od njegovih najbližih suradnika koji su, usput rečeno, imali ključnu ulogu u njegovom izboru za čelnog čovjeka HNS-a i koji nikada niti jednim činom nisu pokazali namjeru rušiti Kustića.

Za razliku od Kustića, Bobanu, odnosno Dinamu, smetaju i Kustić, i Svetina. Kustić – najprije zato što je Bobanu svojedobno okrenuo leđa u razlazu s Čeferinom u Uefi, a onda i ideološki, budući da je Dinamo danas utvrda „možemovaca”, bez utjecaja i prisustva drugih, građanskih opcija, a Svetina – i zato što je uz Kustića, i zato što je nedavno na dvije Skupštine Zagrebačkog nogometnog saveza u kratkom vremenu, kolokvijalno rečeno, obrisao pod s opozicijom kojom je iz sjene manipulirao Dinamo (Boban).

U HNS-u, čini se, o Dinamo-Hajdukovom konceptu itekako vode računa, dapače – sve su homogeniji i ne sjede skrštenih ruku. Već neko vrijeme primjetna je Kustićeva pojačana medijska aktivnost, češće pojavljivanje u javnosti, pa i konkretni potezi: uskoro će Savez produljiti ugovor s izbornikom Dalićem, nakon što je ta livanjska HNS-ova perjanica odvela vatrene na još jedno Svjetsko prvenstvo. U nisku Kustićevih uspjeha spada i njegov ulazak u Izvršni odbor Uefe, za isti stol s najmoćnijim ljudima europskog nogometa, a svako malo Kustić se prigodno pojavljuje na gradilištu kampa HNS-a u Velikoj Gorici – najvećeg infrastrukturnog poduhvata HNS-a otkad je samostalne Hrvatske.

A Svetina? Uz to što uspješno upravlja ZNS-om, u kojemu je u svoj tabor pridobio i donedavno pobunjeni Rudeš, Svetinina pozicija u HNS-u također je armirani beton. Evo, nekidan je osvanuo na fotografiji uz Dalića i Kustića na ždrijebu Svjetskog prvenstva u Washingtonu. Ako je i bilo šumova u odnosu s Kustićem, oni više ne postoje.

S obzirom na rezultate i međusobne odnose, dojam je da HNS nikada nije bio jači, monolitniji i ujedinjeniji u otporu prema nasrtajima revolucionara, dok Bobanov Dinamo i Pavasovićev Hajduk za sada odaju dojam rezultatske, upravljačke i organizacijske prosječnosti i ispodprosječnosti.

Zato njihov pokušaj da zajedno udare na HNS više djeluje kao bijeg od klimavih fotelja i mršavih rezultata klubova koje vode i pokušaj uhljebljivanje na stabilne pozicije koje gotovo cijelo zadnje desetljećima ostvaruju iznimne rezultate.

Međutim, pitanje je što od Bobanovog i Pavasovićevog saveza ima Dinamo, Hajduk i hrvatski nogomet? Ništa! Osnovne zadaće uprava tih dvaju klubova trebaju biti: osvajanje trofeja, kontinuirano nastupanje i konkurentnost u grupnoj fazi europskih natjecanja, brendiranje kluba kao simbola grada i regije – kroz odnos medijima, članstvom i navijačima (kako više ne bi bili na zlom glasu u Europi), proizvodnja i promocija igrača iz vlastitih akademija, prepoznatljivost po opredjeljenju na domaće igrače (Dinamo danas ima 14, Hajduk 13 stranaca), koji će imati mjesta u hrvatskoj reprezentaciji, posljedično i njihovo transferiranje. A ovo što je trenutačno na djelu u naša dva najveća kluba – teško bismo mogli nazvati jasnom klupskom strategijom. 

Naime, teško da i može biti drukčije kada klupskim strukturama dominiraju i u njima konce vuku – navijači, često i oni poistovjećivani s ulicom. Njima se – u preslikanom maksimirskom i poljudskom modelu – polažu računi, oni po svojim simpatijama i afinitetima odlučuju tko će i kako voditi klub. Preslikavanje takvih modela i presudan utjecaj takvih ljudi na HNS-a potencijalno može biti izrazito opasan za hrvatski nogomet.