
Čempres koji prkosi vremenu: gotovo dva stoljeća raste iz kamenog pročelja dubrovačke crkve
U srcu dubrovačke povijesne jezgre, u Ulici od Puča, nalazi se prizor koji svaki put iznova privlači poglede prolaznika. Iz kamenog pročelja crkve sv. Josipa izrasta – čempres! Njegovo deblo probija staru kamenu konstrukciju, a krošnja se uzdiže uz pročelje kao da su stablo i crkva odavno postali jedno.
Ovaj neobični stanovnik Dubrovnika ondje je, prema povijesnim tragovima, još od 1836. godine. Zanimljivo je da nitko sa sigurnošću ne zna tko ga je posadio, pa čak ni je li ga itko uopće posadio. Jedna od pretpostavki jest da je sjeme donijela ptica, nakon čega je čempres sam pronašao svoje mjesto u kamenoj pukotini.
A kako uopće može rasti ondje gdje gotovo da nema zemlje?
Tajna je u njegovu korijenju. Ono nije prodrlo u unutrašnjost crkve, nego je pronašlo put kroz kamenu konstrukciju prema tlu. Na tom su se području nekada nalazili i bunari pitke vode, tzv. pučevi, a prema kazivanju ljudi koji poznaju ovu priču, ispod ulice i danas teče voda koja pomaže stablu da opstane.
Zanimljiva je i povijest same crkve. Na njezinu mjestu nekoć se nalazila romanička crkva sv. Jakova, koja se spominje još 1299. godine, a srušena je u velikom dubrovačkom potresu 1667. godine. Već sljedeće godine, 1668., bratovština dubrovačkih drvodjelaca podigla je novu, baroknu crkvu i posvetila je svome zaštitniku – sv. Josipu. Tako je čempres, kao simbol drva i prirode, dobio gotovo simboličnu poveznicu s crkvom.
No njegova priča nije samo priča o dugovječnosti
Čempres je preživio i jedno od najtežih razdoblja novije dubrovačke povijesti. Tijekom razornog napada na Dubrovnik 6. prosinca 1991. godine pogođen je gelerom koji ga je gotovo prepolovio. Mnogi su tada smatrali da je stablo mrtvo i predlagali njegovo uklanjanje. Ipak, odlučeno je da ostane. Čempres se oporavio i nastavio rasti.
Danas je crkva kapela trajnog euharistijskog klanjanja, a sveta misa u njoj služi se na blagdan sv. Josipa. Posljednjih godina ostaje mjesto molitve i tišine usred živopisne gradske jezgre.
Dok se turisti zaustavljaju kako bi fotografirali neobičan prizor, čempres nastavlja svoju tihu borbu s kamenom, vremenom i prirodnim uvjetima. Gotovo dva stoljeća nakon što je prvi put pustio korijen, postao je mnogo više od stabla na pročelju crkve – simbol upornosti, otpornosti i života koji uvijek pronađe svoj put.












